Tijelovo – svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Slavimo danas veliku svetkovinu presvetoga Tijela i Krivi Kristove, to jest svetkovinu koja sadržava velika otajstva Gospodinova života i spasenjskog djelovanja za nas ljude. Naime, Božje djelovanje je uvijek takvo da on ne čini samo jedan pojedinačan čin u povijesti, već on dotiče cjelokupnu povijest svojim djelom i cjelokupnu povijest vodi svojemu tijeku. Stoga kad je ušao u ljudsku povijest kao utjelovljeni Božji Sin, ušao je ne samo da u njoj bude privremeno prisutan, već da ostane trajno prisutan i svojom prisutnošću izmijeni tijekove povijesti. Ako je od samoga početka čovjeka stvorio za svoje božansko obilje, onda je imao iskrenu namjeru osigurati mu to obilje koje je sastavni dio njegovih ljudskih težnji. I premda je čovjek grijehom sebe lišio tog obilja, Bog je sve činio da ga vrati u puno zajedništvo u kojem je mogao ponovno uživati sve darove koje mu je Bog namijenio. U tom smislu je znakovito i utjelovljenje Sina Božjega koji se utjelovljuje da bi došao ususret gladnome čovjeku koji živu u nekoj svojoj duhovnoj pustari, bez obzira što ju on zove zemaljskim obiljem. Ali čim je lišen Boga, taj čovjek je lišen svega, te ovaj život i njegove mogućnosti vrlo lako pretvori u pustaru u kojoj se bori za život i s drugima ulazi u sukobe vezano uz gospodarenje i preživljavanje.

Zato nam i današnji evanđeoski odlomak slikovito govori o toj Gospodinovoj namjeri da nahrani čovjeka, ali uvijek pokazuje i najbolji način da ostvari svoju namjeru. On traži gladnoga čovjeka koji grca u zemaljskom obilju, ali upravo time sebe dovodi na rub duhovnog preživljavanja. Time što sebi priskrbljuje i osigurava zemaljske blagodati i dobrobit samo je duhovno krhkiji i ranjiviji, te sama sebe odvodi u duhovnu pustoš. Zato tog čovjeka Isus vodi u samoću i ‘pust kraj’, jer samo tamo gdje se čovjek lišava svoje egzistencijalne sigurnosti, može najbolje čuti Božji glas i primiti njegove darove.