12. nedjelja kroz godinu – C

U svakodnevnom životu smo svjesni, a to nam potvrđuje i iskustvo, da ne možemo svi jednako sve stvari razumijevati. Isto tako ako trebamo nešto tumačiti, ne mogu nas svi ljudi jednako razumjeti. Ili bolje rečeno, ljudi koji se profesionalno bave nekim područjem lakše će razumjeti profesora koji im tumači vrlo složene stvari, nego netko drugi tko se ne bavi tim područjem ili se za to područje ne zanima. Ili drugim riječima rečeno, neke stvari će bolje razumjeti stručnjaci za određeno područje nego laici i amateri za to područje. Shodno tome, i svaki onaj koji poučava dužan je pratiti onda tko ga je došao slušati, pa će svoj govor prilagoditi svome slušateljstvu. Na neki način morat će prije vidjeti što sve zna njegovi slušatelji, to jest na kojoj su razini prethodnih spoznaja i uvida da bi ih onda mogao poučiti kako treba polazeći od te njihove razine.

I Isus je bio svjestan ovih odnosa kad je riječ o poučavanju. Znao je da ga svi ne mogu jednako razumjeti, a i oni koji ga slušaju i koji su bili stalno oko njega, nisu svi na istovjetan način razumijevali njegove pouke. Stoga sveti Luka i opaža da je bio u osami sa svojim učenicima, te je njih uvodio u dublja otajstva svoga života, dok je sve ostale ljude poučavao sadržajima koji su njima bili svojstveni i lakše razumljivi. Jer za tumačiti dublja otajstva, trebalo je savladati osnovane razine duhovnog znanja i pripremiti se za spoznaju dubina Božjih. Pa ni sami apostoli nisu u svakom trenutku bili jednako svega svjesni.