30. nedjelja kroz godinu – C

Neupitna je istina da je Bog čovjeka stvorio za pravednost i za neporočan život. Nije Božji plan bio da čovjek bude grešnik i bezakonik, već da živi čestito i svojom čestitošću pruža dobar primjer drugima privlačeći i njih na put pravednosti i sveta života. To je vrijedilo za sve ljude, te je bilo očito da Bog to iziskuje od svakoga da živi prema njegovoj riječi i prema mjeri. Problem nastaje onda kada čovjek pokuša odrediti mjeru pravednosti, to jest kada ne želi otkriti Božju mjeru i Božji plan. Jer ako je Bog pozvao čovjeka na svetost i pravednost, onda je očito Bog imao neki plan s time, te on postaja mjera pravednosti i učitelj istinskog puta pravednosti. Na žalost, ima mnogo ljudi koji žive neku vrstu izvanjske pravednosti, ali da uopće nisu nikada htjeli otkriti Božju volju i služiti joj vršeći njegovu pravednost i živeći prema njegovoj riječi.

Takvu situaciju otkrivamo i u današnjem Evanđelju u prispodobi o farizeju i cariniku koji dolaze u Hram moliti. Farizej je bio nadmen čovjek koji je ispravan život smatrao plodom svoga nastojanja, a ne Božjim pozivom i darom. Za nj je pravednost bila rezultat njegova truda i rada, vlastitih odluka i procjena, te ju je koristio za svoje ljudske ciljeve. A najniži mogući cilj je bio da se njome hvali i da se uspoređuje s drugima umišljen u svoju uzvišenu veličinu. Pravednost je prema njemu bila samo puko vršenje Zakona i izvanjsko zadovoljavanje propisanih normi, a ne sredstvo duhovnog rasta pred Bogom i odgovornog i oduševljenog svjedočenja. Toliko je bio zaslijepljen svojom ‘pravednošću’ da nije ni vidio da život kojim živi nije dovoljan za pravednost. Nije primjećivao da je pravednost Božja put života na kojem treba svjedočiti o Bogu, a ne o sebi, te isto tako put na koji treba pozvati svakog svog brata, a ne biti sretan zato što je on na tom putu, za razliku od mnogih drugih koji njime ne hode. Umjesto da doživi pravednost kao Božji dar koji mu je povjeren da njime brižno i bratski skrbi o drugima, on ga je prihvatio kao plod svojeg kreposnog življenja i kao odskočnu dasku koja mu služi da se istakne iznad drugih.