2. korizmena nedjelja – A

Mi ljudi kao stvorenja Božja u svome djelovanju ravnamo se načelom dobra. Činimo redovito ono što smatramo dobrim za sebe. Poteze koje vučemo i odluke koje donosimo, donosimo isto tako prema ključu dobra. Svoje životno okruženje, obitelj i društvu u kojem se krećemo, isto tako mjerimo prema tome koliko je dobro ili koliko nam je dobro. No osim što je Gospodin u nas usadio ovaj mehanizam dobra prema kojem donosimo svoje odluke i pravimo izbore, stvar postaje složena u trenutku kada pokušamo objasniti što je to dobro. Jer nemamo svi istu predodžbu dobra, pa na taj način netko smatra dobrim ono što procijeni na temelju površnog zaključka i izvanjskih okolnosti, dok netko drugi prosuđuje što je dobro na temelju dubljih uvida u stvarnost. Tako, na žalost, usvajamo krive kriterije onoga što je dobro za nas i naš život, jer dobro najčešće poistovjećujemo sa zemaljskim standardom i užicima ovoga svijeta. Ljudi danas smatraju da im je dobro, to jest da se živi dobro tamo gdje je dobar standard i gdje mogu uživati u izvanjskim ponudama ovoga svijeta.

Na tragu toga možemo iščitavati i današnji evanđeoski odlomak o preobraženju Gospodinovu. Isus je poveo sa sobom na goru visoku, u osamu, trojicu svojih učenika: Petra, Jakova i Ivana. Nakon što se pred njima preobrazio, oni su ostali preneraženi, a tek je Petar uspio nešto izustiti: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.“ Učenicima je bilo potrebno iskustvo Isusova preobraženja da shvate kako im je dobro biti s njime, do mjere da nisu mogli niti izreći svoje oduševljenje. Jedno takvo posebno iskustvo Isusova preobraženog, sjajnog lica i bijelih haljina, otvorilo im je sasvim drukčiji pogled na život i viziju istoga. Vjerojatno su i oni imali za sebe određeno poimanje dobra koje je bilo slično onome što su smatrali i drugi ljudi. No u trenutku kad im je Isus očitovao djelić svoje biti i svoje slave, ostali su zapanjeni njegovom ljepotom i shvatili kako im je dobro biti s njime. Isus im je otkrio da je dobro uživati u pogledu na njega i njegovo lice. Dobro im je bilo biti tamo gdje im je zasjalo njegovo lice u punom sjaju i gdje su uživali u njegovoj svetoj prisutnosti. Od tog trenutka drukčije počinju mjeriti što je to lijepo i dobro na zemlji. Prihvaćajući Isusa za mjeru ljepote, pokazuju da se ljepota života na zemlji ne može mjeriti bez Isusa. On je istinska mjera ljudske dobrote i ljepote. Dobro nam je biti na zemlji u onoj mjeri u kojoj uživamo u njegovoj ljepoti i prisutnosti.