4. vazmena nedjelja – A

Naš Gospodin je svojim učenicima i drugim slušateljima govorio jednostavnim jezikom i služio se prispodobama iz svakodnevnoga života. No oni nisu uvijek razumjeli na što se odnosila pojedina od njegovih prispodoba i nisu znali kako bi je primijenili na vlastiti život. To je slučaj i s njegovim govorom o pastiru i kradljivcima ovaca, o ovcama i ovčinjaku, o vratima i vrataru iz današnjeg Evanđelja. Ovih nekoliko redaka je doista bogato značenjem, ali je činjenica da Isusovi sugovornici nisu razumjeli što je on time htio kazati, pa im je morao objašnjavati govoreći sasvim otvoreno. Jer prispodoba koju je ispričao govorila je načelno o pravilu života i međuljudskim odnosima. Oni nisu razumjeli da on govori o duhovnom utjecaju koje vršimo jedni na druge, a koji može biti pozitivan ili negativan, zakonit ili nezakonit, primjeren ili neprimjeren, pa im je to u duhu iste prispodobe morao dodatno pojašnjavati da nije svaki onaj koji se pravi pastirom uistinu pastir.

Doista, ovo što je Isus iznio kao pravilo života očito je u svakodnevnici, bilo da to želimo vidjeti ili ne, priznati ili ne. On nam je htio ukazati da nas svi ljudi ne promatraju s dužnim poštovanjem kao osobe koje imaju svoje dostojanstvo. Ima onih koji ulaze u naše živote svjesni naše osobnosti i dostojanstva, naše ljudskosti i njene ograničene, ranjive i osjetljive krhkosti koja treba mir i zaštitu ovčinjaka, vratara i pastira. Takvi ulaze u živote ljudi ‘kroz vrata’, to jest zakonito i otvoreno, nudeći pomoć i zaštitu. Oni dolaze kao pastiri da bi služili, a ne iskoristili ovce i ovčinjak za svoje osobne namjere i interese. Ali ima i onih koji nas nerijetko promatraju kao kradljivci i razbojnici koji u naše živote ne ulaze s časnim nakanama, jer im je cilj samo da pogube i zakolju, kako reče Isus u Evanđelju.