18. nedjelja kroz godinu – A

U današnjem evanđeoskom događaju evanđelist sveti Matej opisuje kako se Isus povukao u osamu nakon što je Herod dao pogubiti Ivana Krstitelja. No, kada su ljudi saznali da je on u osami, odlučili su ga slijediti, slušati i tražiti od njega da ih liječi od raznovrsnih bolesti i pomaže u tolikim potrebama. Tada se pojavio problem: našli su se u nevolji jer su ostali bez hrane na tako samotnom mjestu. Učenici su ponudili rješenje i zamolili Isusa da otpusti narod kako bi mogli otići u okolna sela tražiti hrane. Međutim, Isus nije bio za to rješenje, iako bi time i on i njegovi učenici bili pošteđeni daljnje odgovornosti za gladan puk koji ih je slušao na tom pustom mjestu. Ma koliko se to rješenje činilo praktičnim i pragmatičnim, Isus ga nije želio, jer je pretpostavljalo da ljude udaljava od sebe, šaljući ih negdje drugdje. Njemu je unaprijed bilo jasno da to ne bi bilo kvalitetno rješenje. Naprotiv, svako rješenje koje podrazumijeva udaljavanje od Isusa u konačnici nije dobro.

U toj beznadnoj situaciji, Isus ipak ima drugo rješenje i zamjenski plan. Daje svojim učenicima jasne upute: “Ne trebaju ići, dajte im vi jesti.” Za njega je važno da se ljudi ne udaljavaju od njega, a stoga je služenje njegovih učenika ključno. Njihova zadaća je zadržati ljude blizu Isusa i omogućiti im da dobiju hranu. Ova zadaća učenicima je izgledala kao nemoguća misija, no upravo ta nemoguća misija postaje moguća s Isusom, koji čini čudo umnažanja kruhova. Osim što je učinio čudo umnažanja kruhova, dopustio je učenicima da budu dio njegova plana, tj. da ispune poslanje koje im je dao: “Dajte im vi jesti!” Uistinu, on je kruhove davao učenicima, a oni su ih dijelili mnoštvu, koje se tako nasitilo tim kruhovima i ribama, čiji je izvor bilo čudo.