Za razliku od tolikih suvremenih cesti
s višetračnim kolnicima,
i uređenih po svim standardima,
čovjek redovito ne zna
jednako kvalitetno urediti životnu cestu
kojom ide vječnom odredištu.
Najčešće je to jednosmjerna i cesta
vlastitih skučenih religioznih nahođenja
koja može biti naizgled vrlo široka,
ali uvijek je upitno kamo će ga odvesti
i neće li jednom završiti u slijepoj ulici.
Mnogo je sigurnije slijediti božansku cestu
koju je trasirao Veliki Svećenik Isus.
Svojim ljudskim životom i patnjom
on je tako ‘proširio’ čovjeku nedostupni uski put
kojim je sišao od Oca k nama,
s Neba na Zemlju, iz vječnosti u vrijeme,
da ga je učinio dvosmjernom ulicom,
za koju jamči da nije slijepa ulica,
nego istinsko ljudsko odredište.
Štoviše, to je postao jedini pravi put
koji čovjeka može dovesti do vječnog cilja.
Ma kako uzak i krivudav se mogao činiti
dok se njime hodi ovom dolinom suza,
a uostalom, tako ga je zadao Onaj
koji je njime došao iz vječnosti,
ipak je taj put jedini dvosmjeran,
jer je jedini kojim se zajamčeno može ići
od zemlje do neba, iz vremena u vječnost
i stići na traženo odredište,
budući da je njime već prije
Netko sišao ususret nama.
