Duhovi – nedjelja Pedesetnice
Danas, na dan Pedesetnice, slavimo svetkovinu očitovanja Duha Svetoga apostolima i prvoj kršćanskoj zajednici koja je bila okupljena na molitvi, iščekujući ostvarenje obećanja koje im je dao Gospodin prije nego što je uzišao na nebo. Ovo očitovanje bilo je kruna svih otajstvenih događanja, te je njime dovršeno Isusovo djelo na zemlji, a započelo je djelo i poslanje njegova otajstvenoga tijela, Crkve. Učenicima koje je Gospodin pripremao za vršenje poslanja bilo je neophodno ovo milosno očitovanje, jer im stvarnost božanskog života, a onda i nevidljive prisutnosti Duha Svetoga, nije bila očita.
S jedne strane, nije bilo čudno što im nije bilo očito ono što je Gospodin govorio kada je naviještao otajstva božanskog života, ali im je upravo zato govorio da im to očituje. Kao posljednje veliko otajstvo, bila je objava Duha Svetoga i njegove otajstvene snage i prisutnosti. Za ovu objavu bilo je neophodno božansko očitovanje, jer nama ljudima očito je samo ono što imamo neposredno pred očima, vidljivo i opipljivo. Zbog toga ne razmišljamo o onom što je očito izvan okvira tjelesnoga i zemaljskoga. Često ne prihvaćamo da unutarnje i nevidljivo može biti važno, snažno, presudno i nezamjenjivo. Očitim smatramo ono što je pred očima, te previđamo da nam božanska nevidljiva snaga može biti tako neposredna i dragocjena. Oslanjamo se na ljudske oči, kao i na naše ljudsko znanje i inteligenciju, te zaboravljamo da imamo božanske oči i božanski način gledanja stvarnosti, jednako kao što imamo i božansko razumijevanje stvarnosti.
Upravo zato Gospodin Isus svojim učenicima na dan uskrsnuća daje taj dar nevidljivoga Duha, govoreći: “Primite Duha Svetoga.” No to što su primili kao njegovu unutarnju snagu i dar trebalo je u njima proizvesti učinak koji postaje vidljiv i koji očituje prisutnost Duha Svetoga u njima. Stoga nadodaje: “Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Duh kojega im on daje očituje se kao dar Božjega milosrđa po kojem se otpuštaju grijesi. Jednako kao što je na dan Pedesetnice očitovanje Duha bilo u daru jezika, tako da je svatko apostole razumio na svome materinjem jeziku. Kako vidimo iz tih događaja, Duh nam mora očitovati ono što je nevidljivo zemaljskim očima, čime stječemo sigurnost i osjećaj Božje prisutnosti među nama, osjećajući da nam Bog dodiruje dušu i čisti je. Tako nam se očituje nevidljiva milost Duha Svetoga koja nam daje snagu i znanje da očitujemo svim ljudima njegovu spasonosnu prisutnost u nama. Kada su primili snagu Duha Svetoga, apostolima je bilo jasno i očito sve što se tiče božanskog života i objave, pa su to smjelo i naviještali. Od tog trenutka nije im bilo tako očito ni ono što su promatrali zemaljskim očima, koliko im je bio očit ovaj Božji dar po kojem su naviještali spasenje svim ljudima.
Dok slavimo svetkovinu Duhova, valja nam se prisjetiti da su apostoli ostavili zadatak da na isti način primimo i doživimo snagu Duha Svetoga. Ne bi bilo dobro da nama, kao kršćanima, bude očitije što je zemaljsko nego ono što dolazi od Boga po njegovu Svetom Duhu. Otkako se dogodio izljev ljubavi po Duhu Svetome, milost Božja postala je najočitija i najsnažnija stvarnost ljudskog života, te je svaki od nas pozvan to živjeti i svjedočiti. Na osobit način, kao kršćani, pozvani smo živjeti kao braća i sestre, to jest kao jedno tijelo koje oživljuje isti Duh. Kada vršimo službe i pristupamo određenim djelovanjima, sve trebamo činiti u jednome Duhu, očitujući da živimo za isti smisao i cilj koji nam je dao Gospodin, te da imamo isto poslanje u svijetu. Samo ako ispravno primimo Duha Božjega, možemo poput apostola vršiti svoje poslanje i biti suradnici Božjega milosrđa i njegove svete ljubavi. Zato ne smijemo zaboraviti da Duha Svetoga primamo da bismo ga očitovali drugima, pokazujući koji je to milosni dar u nama, te da nam je dan za izvršenje spasenjskog djela.
Neophodno je stoga da nas danas, u svijetu koji sve manje gleda duhovnim očima, Duh Sveti prožme i zahvati, kako bismo mogli očitovati njegovu snagu i ljepotu. Premda djeluje šutljivo i tiho, on ipak posjeduje neizmjernu nevidljivu snagu kojom čini da budemo jedno tijelo brišući sve međusobne razlike. Do te mjere nas napaja i prožima da njegovu prisutnost u nama ne mogu ugušiti zemaljske sile, ljudska snaga i oružje. Upravo zato, jer nam se Duh Sveti očituje bez zadrške, čineći Božju prisutnost i nebesku stvarnost očitima, naša je zadaća živjeti od njegova očitovanja. Naviještajmo ga cijelome svijetu ne štedeći sebe i svoje snage, jer će nam njegova snaga biti okrjepa koja će nas potpuno obnoviti i napojiti, tako da se ne umorimo razglašavati veličanstvena djela Božja, te potom zaslužimo nagradu vječnoga života.