Novopečeni pučkoškolac
čvrsto je stiskao olovku
nastojeći u pisanci ispisati
prva slova abecede.
Svaki pokušaj da povuče ravnu crtu
završavao je nazubljenom krivuljom,
radi čega je još čvršće
stiskao olovku u ruci.
Međutim, učinak je bio isti,
ako ne i za nijansu lošiji od prethodnoga.
Tek kad je roditeljska ruka
nježno uhvatila njegovu ručicu
učeći ga kako da je opusti,
najprije uz zajednički pokret,
a onda i samostalno,
slova su napokon počela sličiti
predlošku abecede.
Knjiga ljudske povijesti
u mnogočemu podsjeća
na pučkoškolsku pisanku,
jer čovjek je tek dijete
što uči abecedu života.
