Veliki četvrtak – 2010.
Kod židova je bio običaj odlaziti u Jeruzalem prije blagdana Pashe očistiti se, jer je bilo sasvim normalno da se pred Gospodinom očiste, koliko je moguće, da bi u miru blagovali. Uobičajen način očišćenja bilo je prikazivanje žrtvenih životinja na hramskom žrtveniku za počinjene grijehe. O vrsti i količini grijeha, kao i o mogućnostima pojedinca, ovisila je i vrsta životinje koju je trebalo prikazati za očišćenje. Izvršivši čišćenje, vraćali su se u svoje krajeve i obitelji blagovati s njima Pashu, prema drevnim zakonskim uredbama, ukoliko nisu htjeli sebi priuštiti duhovnu povlasticu ostati negdje u Jeruzalemu zajedno sa svojima i tu proslaviti ovo znakovito slavlje naroda Izraelova.
Gospodin Isus je često dolazio u Jeruzalem za velike blagdane, a napose za Pashu jer je kao pravi Izraelac htio biti u središtu religioznih događanja i proslaviti ih tamo gdje je najznakovitije, u Jeruzalemu u blizini Hrama. Kadgod je dolazio nije propuštao poučavati okupljeni narod, koji ga je rado slušao upijajući njegove riječi kojima je tumačio povijest spasenja i naviještao nova divna djela ljubavi Božje. Zato je htio i svoje velikosvećeničko poslanje izvršiti u Jeruzalemu gdje je osjećao najznakovitijom svoju prisutnost u ozračju blagdanskih slavlja. U duhu toga svom dušom je čeznuo blagovati svoju posljednju Pashu na zemlji sa svojim učenicima upravo u Jeruzalemu, svetom gradu u kojem je mogao nagovijestiti da su napokon očišćeni snagom njegove prisutnosti i žrtve. Večera koju je pripremio za svoje apostole imala je stoga sva obilježja pashalne večere, ali je, kako nam večeras zorno predočuje Evanđelist Ivan, bila i mjesto na kojem je, uz pashalne obrede, Isus navijestio njihovo radikalno očišćenje od svih grijeha. Očišćenje koje je Isus izvršio, a koje je simbolično bilo predstavljeno u obredu pranja nogu učenicima, bilo je drukčije i temeljitije od židovskog očišćenja, jer je izvršeno jednom zasvagda. Bilo je dakle djelotvorno jer je bilo izvršeno posebno snažnim milosnim sredstvima, tako da nakon tog čišćenja nije ostajala mrlja na biću, niti je trebalo neko drugo naknadno očišćenje.
Iskustvo nas, doista, uči, da ne možemo mrlju od masnoće ili naftnu mrlju isprati vodom, nego da su za takvo što potrebna prikladna sredstva. Primjena neprikladnih sredstava samo povećava opasnost neuspjeha, to jest povećanja mrlje, umjesto njenog smanjenja. Isto tako se dogodilo u povijesti čovječanstva gdje se nezaustavljivo širila mrlja grijeha koju su ljudi na razne načine i raznim sredstvima pokušavali isprati, no svaki je pokušao ostajao bezuspješan, a mrlja se širila dalje i dalje. Poganski narodi su živjeli u svojoj nečistoći, i ne pridajući neku veliku važnost borbi protiv grijeha, a židovi su imali svoje žrtve i obrede pranja kojima su nastojali isprati grešnost ili je na neki način držati pod kontrolom.
Isus, naprotiv, na posljednjoj večeri, osim blagovanja jela, pere apostolima noge, što ima višestruko značenje. Najprije da ih učini da i sami budu ponizni jedni prema drugima, a drugo, da im ukaže da ih je očistio i pripremio za služenje svakom čovjeku koji traži susret s Bogom. Čistoća o kojoj Isus govori Petru i drugovima nije više djelomična i privremena, nego trajna i potpuna čistoća, što jasno pokazuju Isusove riječi: Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! Učitelj ih je doveo na svoju posljednju večeru očišćene njegovom prisutnošću, to jest kupelji njegove krvi čije djelotvornost je na njima već izvršila svoj učinak. Snagom njegove prolivene krvi na križu, koju će im dati potom u euharistiji, apostoli su bili očišćeni, kao što je i krsna voda primila snagu i djelotvornost te iste krvi, te nije više bila obična voda, nego voda natopljena krvlju što ispire grijehe svijeta. Kupelj u krvi Gospodnjoj bio je preduvjet da pristupe gozbi ljubavi na koju ih je pozvao i na kojoj im je prao noge, iskazujući neizmjernu poniznost, koja se nije sastojala samo u pranju nogu, nego u predanju sebe na križu, čime ih je istinski do kraja očistio.
Dok pristupamo gozbi ljubavi na ovom slavlju Večere Gospodnje, pozvani smo se prisjetiti da nam je Krist omogućio sjesti za svoj stol ljubavi jer nas je prije toga oprao svojom žrtvom, da bismo potom blagovali njegovo presveto Tijelo kao hranu života vječnoga. Poklonimo se svome Bogu za toliku poniznost kojom nam se približio, oprao nas i nahranio nas svojom životom i ljubavlju. Primimo iskaz njegove ljubavi kao zadaću i poslanje, jer, otkako nas je očistio, dužni smo i sami služiti braći ljudima čisteći ih od grijeha, kako nam je Gospodin i zapovjedio. Bogu neizrecive ljubavi neka je neizmjerna hvala za sve što nam je učinio po svome Sinu Isusu Kristu, koji nam okupio oko svoga stola ovdje na zemlji, da bismo mogli s njime biti i na eshatološko gozbi u njegovu kraljevstvu po sve vijeke vjekova. Amen.
