2. nedjelja kroz godinu – B
U današnjem evanđeoskom odlomku sveti Ivan opisuje svoj prvi susret, zajedno s Andrijom, s Gospodinom Isusom na Jordanu. Nakon što ih je Ivan Krstitelj uputio za Gospodinom, oni su pošli za njim, no kad je Gospodin shvatio da ga slijede, pa se okrenuo i upitao ih što traže, oni u svojoj zbunjenosti nisu znali drugo reći nego ga upitati gdje stanuje. Pitanje je to dvojice pomalo naivnih ali i zbunjenih mladića, no Gospodin ga nije odbacio, nego ga je sa simpatijom primio i pozvao ih da dođu vidjeti. Ne znamo gdje ih je Gospodin mogao u tom trenutku odvesti, jer on nije imao gdje niti da glavu nasloni, a kamoli da ih smjesti u udobne i raskošne odaje i apartmane. No on očito nije patio od toga kakav ima smještaj, kao što patimo mi ljudi želeći imati sve pogodnosti i blagodati koje nam život pruža. Pa ako im i nije mogao pružiti bogato gostoprimstvo, primio ih je, bez daljnjega, srcem, znajući da gostoprimstvo ovisi prvotno o obilju duha kojim ih dočekuje, te o ostvarenom međuosobnom zajedništvu. Stoga je Gospodin znao da se njima može svidjeti njegova nastamba, pa i onda kad nema kraljevske odaje u koje bi ih primio.
No njihovo zbunjeno pitanje: Učitelju, gdje stanuješ, može se promatrati i iz jedne druge perspektive. Živimo, naime, u svijetu koji je u mnogim situacijama doveo u pitanje ili je relativizirao kućnu adresu, kao i fiksnu liniju telefona. U svijetu kretanja i izbivanja izvan kuće, ljudi su našli načina učiniti se dostupnima putem mobilnog telefona, a isto tako se može reći da svatko ima i neku drugu, ‘mobilnu’ adresu. Tu mobilnu adresu nazivamo virtualnom adresom, a poštu koja omogućuje dostupnost i kad nismo u svom domu, zovemo elektroničkom poštom i adresom. Danas one koje susrećemo ne pitamo više gdje stanuju, nego tražimo broj mobitela i e-mail adresu. Jer na tom broju i na toj adresu uvijek je prisutan i dostupan, pa i onda kad je na putu, za razliku od klasične adrese. Ima stoga pojedinaca kojima je mnogo značajnija elektronička adresa i mnogo točnije je mjesto prebivanja ono virtualno, od stvarnog gdje se vodi službeno nastanjen. Mnogo nam više vremena uzme život na virtualnoj internetskoj adresi, nego na onoj na kojoj samo prespavamo, jer preko internetske održavamo svu važniju komunikaciju, obavljamo druženja i sklapamo poslove. Zato je za onoga tko je prisiljen živjeti u duhu ‘brzog’ vremena, mnogo stabilnija i korisnija virtualna elektronička adresa na kojoj je uvijek dostupan, za razliku od kućne na kojoj rijetko boravi.
Slično tome mogao je odgovoriti i Gospodin dvojici Ivanovih učenika koji će kasnije postati i njegovi. S time da Gospodin ne bi govorio o virtualnoj ili elektroničkoj, nego onoj duhovnoj adresi, na kojoj je uvijek dostupan. Jer adresa njegova zemaljskog boravka među nama bila je tek kratkotrajno u Nazaretu, da bi potom Gospodin izabrao gotovo hodočasnički život, bez čvrstog zemaljskog uporišta. A budući da je živio bez stabilnog mjesta prebivanja, nastojao je izgraditi sa svojim prijateljima duhovni odnos zajedništva i povezanosti. Njegov duhovni napor je bio da ljude privuče svome stanu, to jest da se on potom nastani u njihovim srcima i dušama. I doista to je učinio i s Andrijom i Ivanom.
Nakon razgovora i druženja koje su proveli s njime u njegovoj nastambi, njih dvojica su znali odgovor na ovo pitanje gdje on stanuje, shvaćajući po svemu da on nema čvrsto zemaljsko mjesto prebivanja. Ali on ima ono duhovno mjesto prebivanja gdje posvuda i u svakom trenutku dostupan. Svojom riječju ih je uvodio u otajstvo života, u dubine Božje, te su počeli shvaćati kako on u biti ima dvije adrese prebivanja. Prva adresa mu je ona u Bogu, u Božjoj biti iz koje je rođen od vječnosti. Njegova prva adresa je tamo gdje je i Otac, jer on je Sin Očev, rođen iz biti Očeve. Druga adresa mu je u srcima onih koji su povjerovali u njega, na kojoj je također stalno prisutan, te su Ivan i Andrija mogli i tome biti svjedoci. Gospodin se nastanio u njihovim srcima, kao što stanuje u srcima svih koji mu vjeruju i ljube ga. Zato su kasnije njih dvojica i znala otići po Šimuna Petra i dovesti ga na Isusovu adresu.
To što učiniše njih dvojica ostaje trajna zadaća svim kršćanima: spoznati stvarne adrese na kojima Gospodin stanuje, one na kojima se objavio kao Bog i kao čovjek, te privoditi druge k njemu, da ga upoznaju i prime na stan u svoj život!
