Tijelovo – svetkovina presvetoga Tijela i Krvi Kristove
Živimo danas u svijetu u kojem se u prvi plan stavlja tijelo i ističe ono tjelesno. Čak se u današnje širi kao neki mit o oslobođenju tjelesnoga kao da je dugo bio zarobljeno uslijed utjecaja kršćanske vjere koja je, navodno, stavljala naglasak na duhovno. No takva tumačenja su samo dobar izgovor onima koji s ljudima, a napose s ljudskom tjelesnošću, imaju svoje izopačene demonske planove. Jer takve teorije oslobađanja tijela od spona koje su mu navodno nametnute duhovnošću i ćudoređem u biti promiče kao poželjne tolike bolesne stavove i poglede na tijelo, njegov smisao i cilj. Stoga i vidimo rezultat: tijelo je svedeno na mjeru novca i zarade, strasti i pohote; ljudi okreću glave od starih i bolesnih, bježe od starih i nemoćnih, odbacuju one koji tijelom nisu privlačni, zgodni, lijepi… Tako se tijelo promatra samo ljudskim očima, te vrlo ograničenim kriterijima.
Čak i ljudi u Crvki na određeni način trpe od ovog kompleksa koji društvo želi nametnuti promicanjem ideološkoga pogleda na tijelo koje je postalo sredstvom, oruđem i oružjem, zarade i ambicije, strasti i pohote, zemaljskih probitaka i planova. I nama se dogodi da kao da je netko otkrio toplu vodu kad je govorio o tjelesnosti i njezinoj važnosti za čovjeka, samo zato što se posljednjih desetljeća nismo korjenito usuđivali osporavati svjetovne ljudske mitove i svete krave zemaljskih pogleda na tijelo. A u društvu se je doista na agresivan način išlo izokrenuti poglede i nametnuti nove standarde ljudskosti putem revolucija kojih je bilo više u prošlome stoljeću, a svima je zajednički nazivnik bio isticati skrb oko zemaljskoga, to jest priskrbiti prava onom ‘tjelesnome’ da se ostvaruje i živi prema vlastitom nahođenju i ljudskoj proizvoljnosti.
Uz sve rečeno, danas u Evanđelju imamo prigodu razumjeti kako Isus na drukčiji način vrednuje ljudsku tjelesnost: oko njega su maleni i neznatni, gladni i siromašni, bolesni i nemoćni. Jednom riječju svi oni čija je tjelesnost u potrebi, a ne može postati predmetom probitaka i niskih strasti. I Gospodin je onda i pokazao kako je među nas došao poučiti nas da ne okrećemo glavu od onih konkretnih tjelesnih potreba koje ljudi imaju oko nas. Zato je i rekao svojim apostolima kad je vidio gladni puk oko sebe: Podajte im vi jesti! Time nam je skrenuo pozornost kako imamo zadaću i odgovornost jedni za druge u svakodnevnim konkretnim potrebama.
No to nije sve. Jer dok danas slavimo svetkovinu njegova presvetoga Tijela i Krvi, slavimo veliko otajstvo njegove utjelovljene prisutnosti s nama u sakramentu Euharistije. A svojim utjelovljenjem koje je učinio trajnim među nama po euharistijskom otajstvu, skrenuo nam je pozornost na to koliko je on sam ljubio cijeloga čovjeka. Ne samo dušu, već i tijelo koje je bilo izloženo prijeziru pogotovo u određenim okolnostima, koje već spomenusmo. On se poslužio našim smrtnim tijelom, čime nam je dao do znanja koliko tijelo može biti veliko i sveto. U tijelu se rodio, u tijelu je trpio, te je u tijelu i uskrsnuo, čime ga je do kraja posvetio i uzvisio, dajući i nama primjer veličine naše ljudske tjelesnosti koja je stvorena za zajedništvo s Bogom i za svetost. Jedino ga Bog može osloboditi spona i ograničenosti, ali ne za slobodu od ćudorednog života i odgovornosti, već za svjedočanstvo prave slobode i uzvišenosti koja se uzdiže do božanskoga života.
Isusova otajstvena prisutnost u sakramentu Presvetoga Tijela i Krvi samo nam i danas potvrđuje da se ne smije na kriv način isticati tjelesnost, već ići putem kojim se ona doista oslobađa za spasenje i vječni život. Svi mi koji se postojano hranimo Kristovim Tijelom i Krvlju izgrađujemo sebe za novi pogled na svoju ljudskost, uključujući i tijelo. Primajući Kristovo Tijelo otkrivamo za što smo stvoreni i imamo čvrstu nadu kako će to Tijelo u nama proizvesti one spasonosne učinke kojima je i samo obdareno po božanskoj prisutnosti Božjega Sina i Svetoga Duha. Snagom tog Tijela pozvani smo svjedočiti iz dana u dan tu cjelovitu viziju ljudskosti prema kojoj je i tijelo pozvano na svetost i neraspadljivost. Zato kršćanstvo ne smije trpjeti kompleks manje vrijednosti pred svjetovnim izobličenim i izopačenim pogledom na tijelo, već hraneći se Kristovim Tijelom nuditi bez straha cjelovitu viziju života. Stoga dok sami ne zanemarujemo svoje tijelo, stvoreno da bude prihvatilište Kristova, slavimo radosno ovu svetkovinu hraneći se Tijelom života vječnoga, te budimo poput apostola, poslužitelji Kristova otajstva za život mnogih ljudi oko nas.