Pavao, Timotej, Sila, Luka i Marko, zajedno sa svim drugim svecima i mučenicima, napose onima vašega hrvatskog naroda, čije je prebivalište sada u Nebeskom Jeruzalemu, svetima Crkve u ljubljenoj zemlji Hrvata, osobito pastirima i Bogu posvećenima, milost vam i mir u Duhu Svetom od Boga, Oca našega i Gospodina Isusa Krista.
Zacijelo ste već čitali poslanice koje sam pisao svojedobno mnogim drugim Crkvama, te vam nemam pisati ništa nova, nego vas želim samo podsjetiti da obnavljate ono što tamo piše. Jer ono što napisah u pastoralnoj skrbi i gorljivosti za tolike Crkve i vjernike, bilo je napisano poticajima i pomoću Duha Svetoga, te stoga i do današnjega dana, na liturgijskim susretima Crkve Božje, nakon pročitanog odlomka kaže se „Riječ Gospodnja“, što je potvrda da je preko mene govorio Duh Božji koji me je pratio i vodio u svim mojim nastojanjima. Stoga umjesto onog naziva kojim oslovljavam Korinćane, Galaćane, Solunjane, Rimljane, Filipljane možete slobodno staviti u duhu “dragi moji Hrvati”, jer riječi koje napisah jednako vrijede za vas danas, kao i za njih onda. Jer snagom Boga živoga moje riječi bijahu napisane i za vas i vama, kao i svima koji će ih ozbiljno uzeti i povjerovati u istinitost moga svjedočanstva o našem uskrslom Gospodinu.
Premda nas dijeli vremenska udaljenost od gotovo dvije tisuće godina, povezuje nas međutim zajednička vjera, nada i ljubav po kojoj smo uvijek i savršeno povezani u duhu, nadilazeći prostornu i vremensku barijeru. I to je bio razlog da sam vam se sada želio obratiti pismom: kao što sam onda pisao s nakanom premostiti prostornu udaljenost koja me dijelila od mojih vjernika, tako danas moje poslanice služe da se premosti ova vremenska. A pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije (Fil 3, 1). U duhu sam vidio vašu čvrstu vjeru i nepokolebivu nadu u Gospodina, još od vremena kad sam svog učenika i suradnika Tita poslao u Dalmaciju da tamo posije sjeme vjere koje je nekoliko stoljeća kasnije donijelo plod i u vašem narodu.
I dok slavite Nedjelju Dobroga Pastira htio bih vam ostaviti nekoliko bratskih i pastirskih preporuka i poticaja jer i sam služih Gospodinu kao pastir njegova naroda. Molim vas i zaklinjem, braćo i sestre, brinite se isključivo za Gospodnje, ne udovoljavajući sebi i svojim željama i potraživanjima ljudskim, niti živeći po mentalitetu ovoga svijeta, nego cijelim bićem služeći Kristu Gospodinu. Služite mu nepodjeljena srca, u neporočnosti i čistoći, besprijekorni i postojani u vjeri. Premda je naše poslanje i svojevrsna dužnost, ono je također i čast da nas je Gospodin izabrao da budemo njegovi poslužitelji u svijetu. Služite zato s punom sviješću da služeći Božjem narodu služite Gospodinu, a ne ljudima samo, na božanski način a ne na ljudski, dostojni poziva kojim ste pozvani.
Divite se neprestanog čudesnoj stvaranosti poziva! Gospodin vas je, kao i mene i tolike druge proroke i svece, pozvao od majčine utrobe, svojom milošću i objavom, bez naših prethodnih zasluga. Uz to vas zaklinjem, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno (Rim 12, 1-2). Ne dajte se zbuniti ni pokolebati, već budite stameni u vjeri, jer brzo prolazi obličje ovoga svijeta.
Neću biti preuzetan ako vas pozovem da, ako želite biti pastiri po Božjem srcu, živite apostolskim životom po uzoru koji imate u meni. Nisam tražio povlastice i olakšice, nisam tražio svoga interesa, već isključivo interes Isusa Krista, požrtvovno navješćujući Evanđelje Božje, svjestan da je uskrsnuće Kristovo jedina radosna i radikalna novost kojom možemo obdariti i obradovati čovjeka.
Dok vas svojim pismom na ovo potičem, želio bih da vi budete moje pismo među svojim vjernicima u današnjem svijetu. Budite pismo koje je Duh Božji ispisao u srcima vašim, na tim pločama od mesa, jer Gospodin želi da životom potvrdite ono što vjerujete i što primiste darom milosti njegove. Svojim vjerničkim svjedočanstvom ispisujte stranice povijesti, jer ono je jedino neprolazno. U protivnom sve što ispišete, a nije prožeto ljubavlju i nije napisano slovima Duha Božjega, propast će i izjest će ga povijest, vrijeme, zaborav. Samo ona slova koja urežete i ispišete pismom Duha i jezikom ljubavi Božje, samo to ostaje trajno.
Eto vam puta najizvrsnijega kako doći do viših darova, jer kad bih sve jezike i ljudske i anđeoske govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Budite stoga narod što ljubi na božanski način. Svjedočite ljubav Božju, da se i vaš lijepi hrvatski jezik može pronaći na popisu nebeskih jezika kojima sveti i anđeli međusobno komuniciraju. Složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli i neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu, da bi Crkva EU hrvatskom narodu bila doista sveta i apostolska.
Molim vas i zaklinjem i nemojte me razočarati glede toga. Neka vam živjeti bude Krist, da bi i umrijeti bio dobitak. Tako živiti da uzmognete reći: Ne živim više ja, već živi u meni Krist. Gospodin je doista blizu. Susret s njime iščekujte žarko moleći riječima: Dođi, Gospodine Isuse.
Ovdje je za vas i za povjereno vam stado Božje pripravljen vijenac pravednosti, pa tako trčite da ga dobijete. Očekujemo vas puni nade u zajedničkoj domovini, da zajedno s nama budete dionicima nebeskog grada, gdje svatko od vas već sada sa zemlje sebi pravi šator nerukotvoreni. Hrabri budite jer vašu borbu i vaše svjedočenje promatraju svi sveci i anđeli Gospodnji, podržavajući vas svojim zagovorom i molitvama pred licem Božjim. Braćo, uzmite k srcu ove moje riječi. Ta gledajte kolikim vam slovima pišem želeći da ih ozbiljno shvatite.
Pozdravljam vas ja Pavao, i svi sveti sa mnom iz nebeskog Jeruzalema, koji je Majka naša. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.
Pozdrav mojom rukom,
Pavao
apostol Isusa Krista
(Napisano za potrebe Pastoralnog ureda Varaždinske biskupije prigodom Nedjelje Dobroga Pastira)