Te betlehemske večeri,
kad je se navršilo vrijeme da Marija rodi,
čisti i brižljivo pripremljeni povoji
znali su da je došao njihov trenutak.
Značajna je njihova zadaća:
trebali su zaštititi od hladnoće
i novorođenčetu biti čimbenik čistoće.
Ma kolikogod u sebi samozatajni,
toliko su i bitni novom životu.
U trenutku kad je Marija
njima obavila sveto Tijelo,
doživjeli su dodir novog života i snage.
Osjetili su se kao obavijeni,
prožeti sjajem i ljepotom
koja je zračila iz Dječaka.
Zadivljeni doživljajem,
i prepuštajući se svetoj ‘opijenosti’,
shvatili su kako je njegovo tijelo
bilo prvi i pravi povoj
u koji se dalo poviti božanstvo,
kojim je on obavijao
sve čega se dodirivao.
Svojim dolaskom u tijelu
Božji Sin je obavio i zaštitio čovjeka
od hladnoće svijeta i prljavštine grijeha.
U poniznosti se dao poviti
u povoj ljudskog tijela,
kako bi dopustio čovjeku
da ga primi u naručje.
Otajstvo velikoga Boga
bilo je obavijeno u pelene ljudskosti,
postajući s njome nedjeljivo jedno.
Ne ustručavajući se ljudskih povoja,
po Mariji je bio obavijen
najprije u čiste pelene ljudskoga života.
Potom je tim svetim ‘pelenama’,
što su ovijale božanski život,
ogrnuo ljude vječnom slavom.
U dodiru s njime, te svete večeri,
betlehemski povoji shvatiše
kako su imali čast biti prve
ovijene njegovim tijelom,
dragocjenim povojem božanstva.
