4. nedjelja došašća – B
Jedna od važni stvari u životu je vještina planiranja. Ona se tiče kako života u cjelini, tako i svih ostalih aktivnosti i djelatnosti, na poseban način onih važnih životnih događaj ili zahvata. Svakome je od nas jasno da to treba znati pomno isplanirati ako želimo ostvariti naume i postići uspjeh. Upravo zato jer je riječ o važnim stvarima, njih ne priopćujemo svakome, dok ne dođe za to vrijeme, već redovito tražimo osobe od povjerenja kojima možemo reći više nego drugima. Takve osobe trebaju biti sposobne razumjeti što namjeravamo, te također dobronamjerne da nas podrže u svim tim naumima. Ukoliko ne zadovoljavaju ovakve uvjete, sigurno je bolje da im ništa ne govorimo o svojim naumima, jer nam ih samo mogu dovesti u pitanje i upropastiti ih. Uistinu, ako netko nije u stanju razumjeti bit i dubinu našeg plana, on će ga baciti pod noge obezvrjeđujući ga i omalovažavajući ga. Ako je pak osobna zlonamjerna, jedva će čekati da nešto dozna, pa da nam podmeće klipove da ne ostvarimo svoje zamisli. Zato je važno, kad je riječ o planovima, izabrati prave osobe kojima povjeriti, ali isto tako i pravi način i prikladan trenutak za objaviti.
Što vrijedi za nas ljude, vrijedi i za Gospodina koji nam se približavao, očitovao na naš ljudski način i otkrivao nam svoje od vijeka utvrđene planove. Njegov plan otkupljenja i djela spasenja vječan je kao što je vječna i njegova ljubav. No otkrivao ga je postupno, premda tome kako ga je tko mogao slijediti, počevši od prvoga čovjeka, i tako redom. Primjer za to pronalazimo i u današnjem prvom čitanju koje svjedoči da je u Starom zavjetu objavljivao naume svetim ljudima. Naime, vidimo da Bog otkriva svoj plan proroku Izaiji, a on dalje prenosi, po naputku Božjem, Ahazu i cijelom domu Davidovu. Jednako kao što u Evanđelju čitamo kako je svoje naume i otajstva objavio svetom Josipu. Kad mu je trebalo, služio se i anđelima da očituje svoje namisli, kako nam pokazuje i slučaj svetog Josipa kojemu anđeo očituje s jedne strane naume, a s druge strane i ulogu koju treba imati u Božjem planu. Kako vidimo, i sam Gospodin je prilično pazio kako, kada i kome objaviti svoje naume, jer je sotona neprestano prijetio da mu pomrsi konce glede ljudskog spasenja. A jer mu je bio prioritet pomoći čovjeku, nije mogao sebi dopustiti da se takvo što dogodi. Kao što i mi znamo da nije svejedno kome ćemo i kad obznaniti svoje planove, tako isto i Gospodin na to dobro pazi. Svoje planove objavljuje postupno onima koje priprema da ga budu dostojni, a oni su se dali pripremiti da služe njegovu otajstvu.
Zato je za ostvarenje svojih planova budno pripremao Presvetu Djevicu, no da bi ona mogla iznijeti njegov plan, bila joj je neophodna pomoć, pa joj je on priskrbio Josipa pravednoga da je štiti i čuva svojom pravednošću. Već prije nego mu je objavio cjelinu i puninu svoga plana, povjerio mu je Mariju kao djevicu i ponukao ga da je čuva kao Bogu posvećenu i njemu potpuno predanu. A kad je došlo vrijeme da mu povjeri i neki detalj više, to jest u ovom slučaju da mu povjeri i biti svoga plana, onda je poslao anđela da Josipu u snu progovori i da ga uputi što mu je činiti. Josip se tako pokazao dostojnim Božjega plana, te je s dužnim poštovanjem i posluhom učinio sve kako mu je rekao anđeo.
Slično kako svetom Josipu i Presvetoj Djevici Gospodin i nama obznanjuje svoje planove, te u ovom svetom vremenu došašća očekuje od nas da shvatimo koliko je važno staviti se Bogu na raspolaganje poput proroka Izaije ili pak svetog Josipa i Presvete Djevice. Bog nas želi dotaknuti i preko nas ostvariti svoje naume, ali prije toga nas priprema da nas učini dostojnima njegovih otajstava. Ne bismo smjeli sebi dopustiti da budemo u neznanju glede njegovih planova, ili, još gore, da ih budemo nedostojni i prema njima zlonamjerni. Pozorno nam se stoga pripremati za veliki događaj rođenja njegova Sina, razmatrajući njegovo sveto utjelovljenje u krilu Djevice, te čineći sve da to otajstvo pobožno razmatramo i odvažno štitimo poput svetog Josipa. A štitit ćemo ga ako dopustimo Gospodinu da nas učini pravednima, to jest ako mi budemo živjeli od njegove pravednosti, pobožno štujući njega koji nas svojim životom opravdava. Nakon toga preostaje nam shvatiti da Gospodin i s nama računa u svojim planovima. Kad nam objavi svoje otajstvo, očekuje da činimo poput svetog Josipa, vršeći što od nas očekuje, to jest budemo dostojni njegovih planova i da štitimo i naviještamo otajstvo njegove prisutnosti i ljubavi.