4. nedjelja došašća – B
Ta Bogu ništa nije nemoguće, anđelove su riječi nazaretskoj Djevici koju je Bog izabrao za Majku svome Sinu na zemlji. Moćni Bog kojemu ništa nije nemoguće, tražeći ipak ljudsku suradnju, oslonio se na jedno krhko biće. On koji može iz kamenja podizati djecu Abrahamovu, ljudima tako iskazuje čast pozivajući ih na suradnju. Štoviše, do te mjere cijeni suradnju s čovjekom, da ne želi na silu ući u ljudski život, pa niti onda kad bi imao pravo kao stvoritelj i gospodar života. Ne želi na silu ni onda kad donosi isključivo dobro, te podnosi i činjenicu da čovjek može njegovoj dobrohotnosti reći ne. Pa i kad je nemiran što čovjek odbacuje njegov mir, kad je tužan jer ne želi njegovu radost, kad se ne osjeća dobro što čovjek ne želi njegovo dobrotu, ipak kao dobri Otac poštuje odluku svoga stvorenja i djeteta. Ovaj veliki Bog kojem je sve moguće, velik je prije svega u svojoj ljubavi i poniznosti, jer u ljudski život ne ulazi nasilno, nego kroz vrata duše, hodeći putem ljubavi.
Njegova spasenjska inicijativa prema ljudskom rodu ovisi o suradnji čovjeka, pa tako i o vjeri skromne Židovke iz loze Davidove, koja mu ne može pružiti ništa drugo nego svoj život jer mu se potpuno posvetila. Premda je moćan da mu ništa nije nemoguće, ipak ne želi prijeći granicu ljudske slobode, volje i ljubavi, nego blagošću svoga Duha osposobljava duše da ga prime. Tek tada i tek tako ostvaruje svoj plan i očituje snagu svoje božanske moći.
I kolikogod se divili Božjoj dobroti i strpljivosti, s druge smo pak strane svjedoci kako nama samima Božja poruka sporo dolazi do pameti, a još sporije do srca. Ne shvaćamo kako je potrebna i naša osobna suradnja za puno ostvarenje Božjeg plana s čovječanstvom. Slični smo naraštaju kojem je Ivan Krstitelj propovijedao pozivajući na obraćenje. Sporo stupamo u osobno zajedništvo s Gospodinom, sporo se dopuštamo preobraziti (ako dopuštamo!) njegovom blizinom i ljubavlju.
Zato nam je nebeska Majka najbolji primjer kakav treba biti naš stav pred Bogom koji dolazi. Ona je uzor one neposredne vjernosti Gospodinu koja nas može najbolje voditi ovih posljednjih dana priprave za blagdan Gospodnjeg rođenja. Iz Marijina stava iščitavamo kako suradnja s Bogom pretpostavlja više sastavnica duhovne zauzetosti. Potrebno je najprije iznimno duhovno zajedništvo potpune posvećenosti njemu. Potom je neizostavno potpuno povjerenje. Osim toga ne može se zaobići neopoziva spremnost uslijed koje slijedi neposredno izvršenje onoga što Bog traži.
U tom smislu možemo sagledati i Marijin život u Nazaretu kao život iznimnog zajedništva i potpune posvećenosti Gospodinu, jer ona sebe u djevičanstvu stavlja na raspolaganje njemu, te živi meditirajući njegovu riječ. Do te mu je mjere posvećena da može oko sebe osjetiti anđeosku prisutnost, te komunicirati s tim divnim Božjim glasnicima. Na svaki Božji poticaj ona uzvraća s povjerenjem. I kad joj nije jasno što će se sve dogoditi, ona ne dovodi u pitanje Božju volju, nego samo pita što je njoj činiti da bi se ispunio Božji naum. A nakon što joj Gospodin protumači što od nje očekuje, ona ni najmanje ne dvoji, nego se neopozivo prepušta snazi Duha Božjega kako bi mogla odmah pristupiti izvršenju Božjeg djela spasenja.
Ništa drukčiji ne bi smio biti naš pristup od ovog Marijina, jer Bog i nama trajno dolazi, s istim ciljem i istovjetnom ponudom. Želeći spasiti ljudski rod i nas same, dolazi nam neposredno, te ovaj put i u naručju one koja je imala hrabrosti i koju je pripremio za iskreno zajedništvo i pri korak izvršenja, čime je olakšan svaki naš korak. Odvažimo se i sami, te spremno pristupimo zajedništvu s Gospodinom. Budimo neposredni i ne oklijevajmo, jer se radi o našem spasenju i spasenju tolikih koji će u životu bez naše vjernosti ostati uskraćeni za Božju blizinu. Samo tako će naši životi biti preobraženi prema slici Sina Božjega i ispunjeni višnjim smislom, koji se ne može na drukčiji način dosegnuti. Samo ako budemo odvažni, vjerni i vrijedni, ako mu, poput Marije, bez zadrške dopustimo da bude kralj našega života, Gospodin će nas nagraditi darom svoga Sina koji nas želi učiniti dionicima vječnoga kraljevstva. Samo po suradnji s Bogom može se dogoditi čudo spasenja ljudskoga roda, te onda naša suradnja s njime postaje čudesna slično kao što je čudesna bila u nebeskoj Majci Mariji. Odvažimo se na to čudo i dovršimo svoj hod kroz došašće odvažnošću koju nam je ona pokazala, od djevičanskog života do spremnosti majčinskog služenja.