Priča je ovo o dva brata, blizanca.
Iz iste smjese bijahu zamiješani,
od iste majke rođeni,
no sudbina im bijaše različita.
U vrijeme razvoja osobnosti,
prolazili su kroz kojekakve kušnje,
podložni raznovrsnim naporima,
da bi se vježbali u ustrajnosti
spremajući se za izazove života.
Dok je jedan gorljivo pristupio vlastitom oblikovanju,
drugi je dotle popuštao
pred varkama napasti.
Čas mu je smetala hladnoća, čas vrućina,
sad se strastveno zanosio snovima,
praveći vlastitu teoriju i viziju života,
različitu od najdublje biti svoje naravi.
Ne držeći da mora biti tako temeljit i precizan,
nestrpljivo je priželjkivao kraj razvojnog postupka,
nehajno previđajući sitne «nebitne» detalje.
Dopuštao je stoga određena odstupanja
od onoga što su mu savjetovali kao najshodnije.
A onaj strpljivi brat, završivši razdoblje oblikovanja,
te vidjevši da mu je ustrajnost bila nagrađena,
zahvalno je upravljao svoju molitvu:
«Iskušavao si nas teško, Bože,
iskušavao ognjem kao srebro…
prošli smo kroz oganj i vodu,
onda si pustio da odahnemo.
Kušao si nas teško, Bože,
i u pokoj si nas uveo».
Strpljenje se isplatilo kad je vidio da mu,
nakon što se mukom prekalio,
ne može nauditi ni sunce danju ni mjesec noću,
a ne može ga oštetiti ni vatra ni voda.
Oblikovan patnjom dobio je kristalno sjajno tijelo
ostajući neprocjenjivi dijamant
koji nađe mjesto u kruni Gospodarevoj,
a onaj drugi osta čađavi crni ugljen,
ne zasluživši bolje sudbine
nego da ga bace u peć ognjenu.
