20. nedjelja kroz godinu – C
Nema toga od nas ljudi koji nije u pojedinim situacijama načinio određeni kompromis, jer u zajedničkom životu valja imati razumijevanja i prema drugima, te ne provoditi samovolju ili terorizirati druge svojim stavovima, uvjerenjima i odlukama. Sve se to čini u ime zajedničkoga života i neophodne sloge koja treba vladati u uređenim ljudskim zajednicama kao što su obitelji ili države u kojima živi jedan narod ili više njih. Međutim činjenica je kako se ljudi često ne snalaze koje su sadržaji i koji je prostor kompromisa, a gdje bi trebali imati čvrsta uvjerenja koja ne podliježu nikakvim kompromisima, jer nisu takva da bi se njima moglo trgovati. Doista postoje stvari koje su čovjeku dane i kojima je on zadan, te ih ne može mijenjati, dok s druge strane ima mnogo toga što je manje bitno i drugotno u životu, gdje se onda može razmišljati o kompromisima i dogovorima poradi kvalitetnijega zajedničkog suživota u društvu.
U tom smislu znamo da je i naš Gospodin Isus došao među ljude kako bi im donio mir i kako bi ih učvrstio u zajedništvu duha i kao bi učvrstio temelje na kojima počiva čovjek i društvo, jer mi ljudi znamo uzdrmati upravo te temelje, umjesto da nam budu neupitni. Upravo znajući za našu ljudsku buntovnu narav u vrijednosnim stavovima, u biti samoubilačkima jer potkopavamo same temelje života, Gospodin reče, kako smo čuli u današnjem Evanđelju, kako nije došao donijeti mir, nego razdjeljenje. On je vrlo jasno znao kako kompromis koji vrijeđa ljudsko dostojanstvo i njegova temeljna prava, ne može biti zdrav kompromis. Kompromis u kojem se traži srednji put između dobra i zla, istine i laži, nije ispravan kompromis, već gušenje dobra i istine. Kompromis u kojemu bi se mržnji davalo jednako prostora koliko i ljubavi, ne bi bio nikakav kompromis, već kvarenje ljubavi.
Naš Gospodin i Učitelj nas uči kako ljudski život može imati i ima svoj temelje ne u kompromisu između istine i laži, već jedino u istini; ne u kompromisu između dobra i zla, već u traženju dobra; ne u kompromisu ljubavi i mržnje, već u ljubavi koja vodi samopredanju. A kako je Gospodin u svojoj mudrosti znao da će biti onih koji će ga dobro razumjeti, te neće nikada biti spremni na takvu vrstu kompromisa koji bi ugrožavao temelje na kojima je sazdan ljudski život, nego će odvažno i oduševljeno svjedočiti njegovo dobro, istinu i ljubav, onda je i proročki najavio kako će se događati podijele u obitelji i društvu. U konačnici povod tim podjelama će biti jasnoća njegova svetoga nauka koja i danas mnogima smeta u suvremenom društvu, jer i danas traže kompromise između vrijednosti i nevrijednosti, krjeposti i poroka, umjesto da se potrude otkriti temelje života i društva u krjeposti i podržati krjepostan život.
Na žalost i danas, kako u društvu tako i u obiteljima, najčešće se rade kompromisi duhovnih vrijednosti i najčešće su ugrožene te iste vrijednosti. Određeni broj ljudi traži živjeti prema onim najnižim sklonostima tijela, te im se čine zaprekom oni koji im naviještaju božanske vrijednosti kojima nas je naučio sam Bog. Takvi su spremni tražiti i velike potpore u moćnim lobijima, te slomiti i političke sustave i pojedince kako bi uspostavili svoje sustave u društvu, ali bez uporišta u vrijednostima koje proizlaze iz ljudske naravi i definiranih i Božjim naukom. Zato i danas kod nas postoje promicatelji takozvanih npr. europskih vrijednosti koji se redovito bore za ‘napredak’ i stvaranje novog vrijednosnog sustava koji odbacuje istinu da je čovjekov temelj u Bogu stvoritelju čovjeka i darovatelju svake vrjednote. Zanemaruju činjenicu da ljudska prava i dostojanstvo izviru iz same naravi čovjeka, te ih on ne može prekrajati prema svojoj mjeri u određenim vremenskim razdobljima. Nekada su ti isti ljudi bili promicatelji drugih ideologija koje su ne tako davna prouzročile goleme štete čovječanstvu, te vidimo kako u ljudskom društvu postoji kontinuitet sustava misli koji bi htjeli da čovjek sam proizvoljno i pristrano izgrađuje svoje vrijednosti čineći kompromis s onim što je utvrđeno u ljudskoj naravi, a što nam je sam Bog otvoreno objavio.
Za Isusa dobrobit čovjeka utemeljena na ispravnim vrijednostima nije podložna kompromisu, te ne može biti niti predmet dogovaranja u kolikoj mjeri tko treba ustuknuti od svojih uvjerenja, kako bismo se našli na pola puta s onima koji misle drugačije. To bi bilo kao da tražimo kompromisno rješenje između onih koji vjeruju da je čovjek Božje stvorenje i dijete i onih koji su uvjerenja da je mutirani ili razvijeni majmun. Kao da tražimo kompromis između onih koji vjeruju da je ljudska vrsta i društvo nastalo na obitelji i odnosu muškarca i žene i onih koji traže kompromisno rješenje i za istospolne zajednice koje traže status obitelji premda je poznato da se po njihovim odnosima ljudska vrsta nije uvećala do sada ni za jednog člana.
Zato nas Isus uči da ustrajemo u vjeri i življenju njegova nauka, pa i onda kad zbog toga mogu nastati podjele u obitelji ili u društvu. No sve što činimo mora biti ne ideološka konfrontacija koja teži za podjelama i stranačkim i strančarskim probicima, nego nas treba voditi spasenjska svijeta da navijestimo svome društvu i narodu istinske vrijednosti na kojima može graditi život ostvarujući dobrobit svih građana društva ili pak svih članova obitelji. I kao što spasenje nije plod kompromisa, već Isusove beskompromisne žrtve i predanja za nas, tako i nas poziva da ne pristajemo na kompromis gdje ga ne smije biti, već da svjedočimo istinske vrijednosti donoseći ljudima poruku istine i pravde, ljubavi i pravoga mira, spremni podnijeti i žrtvu za svoja uvjerenja. Dopustimo da i nas zapali oganj koji je on bacio na zemlju i preobražavajmo lice zemlje djelujući na način na koji je i on djelovao, dok jednom ne prispijemo do vječne slave u njegovu kraljevstvu.