Dolazak ljeta i godišnjih odmora
iskoristio je i župnik za ministrantsko ljeto
druženja, pouke i zabave
sa svojim najrevnijim pomagačima.
Jedna prigoda za pouku
bila je i na samoj plaži.
Igra u plićaku lopticama,
školjkama i kamenčićima
ponukala je župnika,
u čijoj mašiti se upalila lampica,
da ih okupi i dadne duhovni poticaj.
Uzeo je u ruku običan kamen
izvučen iz morske vode.
Dok se je voda cijedila s kamena,
uzeo je jedan drugi nešto malo veći,
razbivši njime onaj izvučeni iz mora.
Ovaj je, na divno čudo,
u svojoj nutrini bio je potpuno suh.
Poput takvog kamena je i čovjek
koji se zatvara Bogu i njegovoj milosti,
ustvrdio je maštoviti župnik.
Premda mu duguje svoje postojanje,
i premda bi prestao živjeti
kad bi ga Bog prestao podržavati u životu,
ipak nije potpuno na njega upućen.
Sliči kamenu što živi u sebi suh,
premda je uronjen u neizmjernost mora.
Kupajući se u more Božjeg milosrđa i ljubavi,
u dubini srca ipak može biti
suh, krut i tvrdokoran,
ne dopuštajući da ga
do kraja dotakne i prožme
božanska ljubav – izvor sveg života.