Na uzburkanom moru jedna barka se mukotrpno,
ali uspješno, probijala kroz valove prema svojoj luci.
Čvrsta vesla u snažnim rukama odradila su veliki dio posla,
ali ipak svi dobro znaju da je između zaveslaja s desna i s lijeva potrebno održavati ravnotežu, ne samo kad je more uzburkano, već i kad je mirno.
Zato postoji jedan mali regulator – kormilo
pomoću kojega svaka barka
drži zacrtani smjer kretanja i stiže na odredište.
I kolikogod se našlo između ekstrema
i eventualne disproporcije jačine desnog i lijevog vesla,
kormilo inteligentno koristi njihovu snagu
hiteći svojim pravcem.
Radost i olakšanje koje barka osjeća ulaskom u cilj
potiču i tebe da pronađeš kormilo života
kojim ćeš se probijati sigurno između Scila i Haribda,
kojim ćeš broditi veslima razuma i vjere,
molitve i rada,
jedrima napunjenim Duhom,
ne skrećući ni lijevo ni desno.
Kormilom upravljenim k luci spasenja
pronaći ćeš sklad između duše i tijela,
sebe i svijeta, neba i zemlje,
opsjena i stvarnoga napretka čovječanstva.
Naposljetku shvatit ćeš da je in medio virtus
krepost je u sredini,
ali sredini bez kompromisa.
Jer zlatna sredina i središte svega je ljubav,
a ona ne pozna kompromise na putu do cilja.
Držeći na okupu tolike ekstreme,
te služeći se njihovom energijom
kao pogonskim gorivom tvoje barke,
odlučno upravlja kormilom tvoga srca
do obala vječnoga života.
