6. nedjelja kroz godinu – C
Današnje Evanđelje je sastavljeno od dva dijela. S jedne strane Isus naviješta blaženstva, a s druge naviješta i svoje ‘jao’ onima koji ne žive sukladno evanđeoskoj istini, to jest nebeskoj viziji života koju on donosi među ljude. Ova četiri ‘blago vama’ i četiri ‘jao vama’ u svojevrsnom su suodnosu, jer svako od blaženstava ima svoju suprotnost u jednom od izgovorenih ‘jao vama’. No ima još nešto što je izražava ravnotežu između jedne i druge stvarnosti, a to je Isusov zaključak nakon svake od tih sekcija. Tako će nakon blaženstava reći: Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujete: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi. A nakon ‘jao’, reći će kratko: Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi. Vidimo dakle iz ovih riječi da Isus proglašava proročkim ponašanje onih koji žive blaženstva, a one koji su zavrijedili njegov ‘jao’ naziva lažnim prorocima.
Stoga iz Gospodinovih riječi razabiremo kako postoji obveza za kršćane živjeti proročkim životom, te se s pravom zapitati što je bi trebao biti proročki život u današnjem svijetu. Možda bi nas evanđeoski tekst mogao i navesti na krivi trag da pomislimo kako su bitne sastavnice proročkog života siromaštvo i gladovanje, te biti zaplakan, pogrđen i izopćen. Jer Isus je takvima rekao da ih čeka njihovo blaženstvo, te da su tako prolazili i proroci prije njih. No ipak, to nije bit Isusove poruke u današnjem Evanđelju, to jest nije ni bit života koji se naziva proročki, a kojim trebaju živjeti i kršćani. Naime, nigdje se ne traži da prorok mora biti gladan i žedan, siromašan i izopćen, premda se činjenično to mnogim prorocima dogodilo. Mnogo važnije koji su razlozi tome, jer se iz toga može zaključiti koja je bit proročke službe kršćana. Naime, proroci su bili proganjani, te na rubu preživljavanja, siromaštva i gladi samo zato jer su bili vjerni Bogu. Dakle, njima nikada nije bio cilj biti siromašan i gladan, pogrđen i progonjen, već im je bio cilj dati slavu Bogu. Bio im je cilj navijestiti Božju istinu i pozvati na vršenje Božjega zakona. A kako bi dali svjedočanstvo za Boga, bili su spremni založiti ne samo svoja dobra, već i izložiti vlastite živote. Sve drugo je potom došlo kao posljedica. No pravi prorok se odlikuje vjerodostojnim svjedočanstvom za Boga, te od njega ne odustaje ni pod cijenu života. Upravo zato su trpjeli svaku vrstu nevolja.
S druge pak strane oni lažni proroci su se htjeli dodvoravati ljudima. Imali su svoje računice u vidu interesa, te su se trudili sačuvati izvanjski interes kockajući se Božjom istinom i svojim dostojanstvom. Njih je prvotno zanimala njihova računica, te nisu imali problema podilaziti onima koji su o tome odlučivali, te su ih zato i hvalili oni koji nisu do Boga držali. Tako su stvorili zatvoreni krug dodvorništva i prijetvornosti, a prodali su svoju proročku čast i dostojanstvo za nestalna i prolazna dobra.
Stoga iz Isusovih riječi možemo jasno razaznati što očekuje od svojih vjernika. On ne postavlja socijalne ciljeve, niti drži da kršćanima treba biti gorući cilj biti siromašan i gladan, već jasno potiče da nam gorući cilj bude sve činiti poradi Boga i sukladno volji Božjoj. Onaj tko tako živi bez daljnjega doživi kao posljedicu i glad i siromaštvo i suze i progon, ali njemu je prvotni cilj častiti Boga, bez obzira što će uslijediti nakon toga i kako će ljudi reagirati na njegovo svjedočanstvo. Zato Isus i kaže da je nama blago ako nas pogrde, izopće i izbace naše ime kao zločinačko zbog njega – Sina Čovječjega. Time je ukazao na bitni cilj i smisao proročke službe: sve činiti poradi njega, njegove slave i imena.
Iz svega rečenoga se vrlo dobro razaznaje koliko je važno da kršćani danas budu proroci u ovom društvu koje kao i ono nekada ne voli ne prihvaća proroke, jer živimo u društvu u kojem se javno i glasno ljudi suprotstavljaju Božjoj istini i njegovu nauku. A osim toga u društvu smo u kojem je oko nas mnogo lažnih proroka koji u prvi plan stavljaju ona nestalna i varljiva ljudska dobra, umjesto da ističu vječne i neprolazne vrijednosti na kojima treba graditi život. Upravo zato naš žar treba biti veći, uz svijest da se ovaj svijet osvećuje Božjim prorocima i da na njima iskaljuje svoj bijes. Ali bez obzira na sve, budimo spremni i na to, jer je prevažna i nezamjenjiva uloga pravih proroka za istinsku dobrobit svijeta i društva u kojemu živimo. Budimo samozatajni i požrtvovni, neustrašivi i dosljedni kako bismo svojim svjedočanstvom ljude približavali Bogu, te bili pravi proroci svoga Gospodina koji će jednom primiti obećanu nagradu na nebesima.