Kad čovjek živi život
bez nadnaravne svijesti
o svom vrelu i poslanju,
živi kao u magli i bunilu,
kao u nekom polusnu.
Pa i kad je na suncu,
treba mu pravog dana,
a i kad je na javi,
još uvijek nije budan.
Budi se i razgoni maglu
tek kad neprekidno stječe
jasniju svijest o Bogu,
kad dolazi do dublje spoznaje
njegove svete prisutnosti.
Jer samo Bog može raspršiti
zlokobnu tminu i gustu maglu
ljudskog uma i srca.
Samo svevišnji Bog može
razbuditi svijest i očistiti savjest
skidajući s ljudskih očiju
ljuske neznanja o vječnome.
Sin se Božji zato i rodio
kao jedinstveno Svjetlo svijeta
što prosvjetljuje svakog čovjeka,
da ne bauljamo kroz maglu
nego da jasno vidimo
put do kuće Očeve.
