Svetkovina Marije Bogorodice
Osmoga dana po Božiću, a prvoga dana u građanskoj godini, slavimo svetkovinu Marije Bogorodice kojom se izriče neizreciva važnost koju je ona imala za utjelovljenje i rođenje Sina Božjega. Jer je prihvatili biti majkom Sinu Božjemu, ona je istinska majka i bogomajka, što je središnja zadaća njezina služenja na zemlji. No mi danas živimo u svijetu u kojemu je ugroženo kako majčinstvo, tako i bogomajčinstvo, te je potrebno o ovoj temi ponizno razmišljati upijajući Marijino služenje kao primjer za naš osobni život.
Iz evanđaoskih tekstova znamo da je Marija prvotno zavjetovala svoje djevičanstvo Bogu, jer je to smatrala pozivom i uzvišenim darom pred njim od koga dolazi svako dobro. No kad joj dolazi anđeo i naviješta da će roditi Sina Božjega, ona prihvaća i taj poziv premda ne zna kako će se sve skupa to dogoditi. I njoj je mnogo toga nejasnopa je moglo djelovati i proturječno i začuđujuće da od nje koja je vjerovala da ju Bog poziva da posveti njemu svoje djevičanstvo, sad odjednom traži da postane majkom. Upravo u tome i jest veličina njezina povjerenja da i kada ne zna u prvi mah domete onoga anđeo od nje traži, ona se ipak podlaže Božjoj volji. Zato i prihvaća biti majkom čedu o kojem joj govori anđeo, to jest roditi Sina i dati mu ime Isus. Tek u drugom koraku anđeo tumači da će njezino čedo biti i sveto, Sin Božji, te ona tako postaje bogomajka.
Tako će imati prigodu shvatiti da je smisao njezina djevičanstva bio u tome da postane majkom Sinu Božjemu. Samo ona koja se Bogu potpuno posvetila mogla je izvršiti takvu zadaću i primjereno Kristu služiti. U tom smislu ona će kao bogomajka biti primjer kako treba Bogu služiti, te kako Bog onda očituje smisao naših izbora i odluka. Štoviše, čak će joj kasnije pokazati da je njemu moguće učiniti je majkom i sačuvati joj djevičanstvo, posvetu i cjelovitost bića kojim će se potpuno posvetiti svojoj majčinskoj zadaći. Upravo kao bogomajka je primjer svim kršćanima koji od nje uče kako se odgovorno odnositi prema onima koji su povjereni našoj skrbi. Ona je primjer kako se stječe milost i ponizno raste za događaj rođenja Sina Božjega, pri čemu ostaje trajno zadivljena i ushićena njegovom prisutnošću koja joj je jedino bogatstvo duše. Zato skrbeći o sebi i živeći od Božjega bogatstva, svojom dušom stvara najizvrsnije ozračje u kojemu može rasti utjelovljeni Sin Božji.
Dok se danas žene daju zavesti i ne prihvaćaju majčinstvo kao dar otvorenosti životu, Bogu i njegovim planovima, već isključivo kao sadržaj koji prolazi kroz usku kapaljku ljudskih stavova i mišljenja, Marijin primjer otvorenosti Bogu je nadasve poticajan. Štoviše, on je primjer dan za nasljedovati, jer od nje trebamo učiti kako Božji spasenjski plan staviti na prvom mjesto u svome životu. Ona nas uči koliki treba biti naš zaborav na sebe i na svoje stavove o životu, a kako treba biti potpuno predanje Bogu kojemu služimo kako bismo njegov život donijeli na ovaj svijet, upravo onako kako je to učinila ona. Ona nas uči ne praviti druge planove, jer je svaki dan bez Boga kao račun bez krčmara, dok je spremnost vršiti Božje planove najveći pogodak u životu. Motivacija koja je nju pokretala u životu nije bila ljudska ambicija, već se ona ravnala isključivo voljom Božjom. Razlozi za njezine odluke nisu bili motivirani probitkom, već željom za ostvarenjem Božjega plana.
Nadalje, u našemu vremenu kada nema odgojnih primjera, već kada se i roditelji više bave probitkom nego odgojem svoje djece, treba nam duhovnog nadahnuća kojim otkriti pravi put i imati poticaj njime ići. Marija je kao majka najprije roditeljica pa onda i odgojiteljica, jer te dvije službe ide jedna s drugom, to jest proizlaze jedna iz druge. Zamislimo koje joj povjerenje Bog iskazuje kad joj daje da rodi i odgaja njegova ljubljenoga Sina. Koliko je ona morala imati ljubavi, kako bi odgajala čistu Ljubav! Koliko je morala pokazati vjernosti kako bi živjela za onoga koji je potpuno vjeran! Koliko je morala biti čista ona kojoj je Bog povjerio Sina čija krv čisti sve grijehe svijeta!
Marija je mogla biti istinska majka i odgojiteljica jer nije tražila svoje slave, već isključivo Božju slavu i spasenje svoga bližnjega, to jest svakoga čovjeka. Od nje nam je stoga učiti istinski poziv roditelja, ali i svakoga odgojitelja, kojima je najveća briga kako učiniti to da se Bog rodi u duši djeteta. Marija koja je najprije skrbila da se Bog rodi u njoj, primjer je kako se onda može preporađati i druge tim istim darom prenoseći im milost Božjega posinstva. Zato bi to i trebao biti konačni smisao i cilj svega što činimo. Odgojitelj ne traži potom sebe ni svoj interes, već dobro drugoga. Takvo dobro treba činiti bez obzira kolika mi je plaća, jer je ono kao takvo neprocjenjivo. Životi djece koja su povjerena odgojiteljima su svetinja i treba ih braniti i štititi svojim životom do iznemoglosti, umjesto da idu u štrajk samo za veću plaću i bolji zemaljski standard, koji je najčešće nauštrb onog duhovnoga.
Ali ako je duhovno dobro ugroženo poradi ideologije i drugih ugroza i ugriza ljudske cjelovitosti i cjelovitog dostojanstva, onda to treba reći i pod cijenu radnoga mjesta i plaće, pa i pod cijenu života. Danas međutim, kad se nude ideološki poticaji, onda se svi prave nevješti i prešutno uvode nemoral ugrožavajući milosni život djece, i ne reagiraju u strahu da se ne izlože suprotstavljajući se ljudskim moćnicima. Takvo što nema veze s Bogom, pa i kad bi svi vjeroučitelji i učitelji ovoga svijeta išli u štrajk, jer Bog nam je po Mariji i po svojim apostolima poručio što treba biti prioritet odgoja. Onaj tko ima čast i poslanje biti odgojiteljem u ime Boga, neće dati prednost socijalnome pred duhovnim. Onaj tko osjeti da je smisao njegova života rađati Boga u duši drugoga, ne može svoj rad uvjetovati novcem, već porukom Sina Božjega, pri čemu će imati jasni Marijin primjer.