U životu postoje male i velike stvari. Bolje rečeno, postoji više vrsta malih i više vrsta velikih stvari. Postoje male stvari koje su stvarno male i male stvari koje su male jer ih gledamo iz velike udaljenosti ili iz neke naše čudne perspektive. Isto tako postoje velike stvari koje su stvarno velike, a postoje i one koje uvećamo, pa su velike jer ih približimo stavljajući ih sebi pred oči, te su toliko «velike» da od njih ne vidom ništa drugo.
Nadalje, postoje one male stvari koje s vremenom postaju velike, kao i one velike koje u nekom trenutku postaju malima ili čak potpuno nestaju. Postoje male stvari koje mogu biti kobne smetnje poput truna u oku, a postoje i velike koje uopće ne vidimo ako smo u mraku, što ne znači da ih nema.
Postoji, dakle, mnoštvo stvari, malih i velikih, ovisno o očima što ih promatraju. Postoje male stvari koje su male jer su male u ljudskim očima, ali i one koje su male u Božjim očima. Postoje velike stvari koje su velike u ljudskim očima, kao i one koje su velike u Božjim očima. Pitanje je samo podudaraju li se ova dva para očiju i ova dva pogleda. Vide li jednako dobro? A isto tako se nameće drugo pitanje, u slučaju da se ne podudaraju: Tko vidi bolje i čiji je pogled u pravu? Vide li bolje ljudske ili božanske oči?
Svojim evanđeoskim naukom Isus je ustvrdio da čovjek i Bog ne gledaju i ne prosuđuju stvarnost na isti način. Bog ima svoje srce, misli i oči koje funkcioniraju sasvim drukčije od ljudskih. Kao posljedicu svog nauka, pozvao je čovjeka da usmjeri svoj pogled na Boga, te da od njega nauči kako gledati i vrednovati stvari oko sebe. A bilo bi dvolično ustvrditi kako sveznajući i svevideći Bog vidi bolje od nas, a da nakon toga i dalje nastavimo promatrati stvarnost isključivo svojim očima.
Zato, kršćanine, pokaži da si vjernik želeći velike stvari, ne one koje se tebi čine velike, već one koje su velike u Božjim očima. A željeti velike stvari u ovom kontekstu, znači željeti one uzvišene, ma kako se mogle činiti malenima u našim ljudskim očima. Jer one su, u stvari, velike, samo što su nam, na žalost, daleko od srca i od uma, pa ih ne vidimo dobro, kao što nam se i zrakoplov u visinama čini manjim od automobila, dok mu se ne približimo i ustanovimo da smo bili u zabludi. Vrijeme je stoga, da, svoj pogled uskladimo s njegovim, da bismo na pravi način, u pravom svjetlu i s prave udaljenosti spoznali svijet u kojem živimo.
Ovo što rekosmo o malim i velikim stvarima, vrijedi i za Isusov govor o blaženstvima. Ona su mala i neznatna u ljudskim očima, ali neizmjerna u Božjim očima. Međutim, ne preostaje nam nego prilagoditi svoj pogled njegovu!
