|
Prigovaraju mi da sam nepostojan i prevrtljiv,
da čas rastem, čas padam, da mijenjam izgled i mjesto boravka, da ne svijetlim uvijek jednakim sjajem. Dobrim dijelom ovi prigovori stoje, kao znak moje krhkosti i slabosti, a uz njih i štošta drugoga može mi se predbaciti. Ipak u svoj mojoj nesavršenosti tješi me jedna stvar: nisam nikad pokušao svojatati za se nikakve zasluge, niti sam si umišljao da sam od sebe nešto značim. Bit moga života je u tome da se izložim sunčanim zrakama, te sam toliko vidljiv koliko suncu dopustim da me obasja. Ako je nekada to malo i nedovoljno, to je zbog moje slabosti i straha da mu se prepustim potpuno, ali i onda kada svijetli samo jedan djelić moga bića, ja svijetlim njegovim zrakama koje preko mene nalaze put do zemlje. |