|
Zahvaljujući dobrim osjetilima
i izvježbanim sposobnostima, crna muha se je uspijevala uvući u svježe i hranom bogate prostorije, gdje drugima nije polazilo za rukom, izlažući se uz to mnogostrukim rizicima jer njezina prisutnost redovito nije bila poželjna. Međutim, oboružana samopuzdanjem i oprezom, opremljena satelitskim okom, uz izuzetnu sposobnost manevra krilima i krilcima, na vrijeme je izbjegla tolike udarce koji su se na nju obrušavali, bilo otvoreno ili iz prikrajka. Znala je kad i gdje se treba primiriti, a kada otvoreno izići i uživati u blagodatima namirnica koje su ljudi ostavljali iza sebe. Sve je bilo dobro do onog dana kad je osjetilaneodoljivi miris meda u nosnicama. Opijena njime, kao da je izgubila razum, nestrpljivo čekajući da prestane lov koji je bio u tijeku, da se potom prepusti osjetilima da je dovedu na izvor blagodati njoj najdraže hrane. Dok je halapljivo jela razmazani med noge su joj sve dublje upadale u ljepljivu smjesu iz koje se više nije mogla pomaknuti. Ni iznimni napor krila nije bio dovoljan da se izvuče iz kobnog zagrljaja slasti u koji ju je gurnula nezadrživa strast. Posljednje riječi koje je čula, prije nego štu su je napori potpuno isrcpili, bio je komentar prolaznika, za čiju je mudrost bilo kasno da je primjenjuje: Više se muha uhvati na žlicu meda nego na sto litara octa. |