|
Bjesomučnom hukom valova
more je dokazivalo svoju snagu svakodnevno udarujući u hridine. Ponosno je što od njezine siline dršću brodovi, od kojih je tisuće neopreznih nepovratno prikovalo zagrljajem za svoje dno, dok je mnoge hrabre mornare spriječilo u njihovim naumima postajući im noćna mora. Međutim i ono ima svoju bolnu točku koju od sramote ne smije na glas izgovoriti jer krnji ugled njegove moći. Naime, neizmjerna mu je želja zarobiti u svojoj utrobi obični mjehurić zraka, što mu nikako ne polazi za rukom. I kad ga nekim slučajem ili varkom dovede do određene dubine, on se uvijek pobjedonosno oslobađa njegova zagrljaja isplovljavajući bez napora na površinu i sjedinjujući se sa svojom cjelinom. Tako snaga moćnog mora, što dominira nad svakom vrstom tvari koja njime plovi, nepobitno priznaje svoju nemoć pred duhovnom snagom tek neznatnog mjehurića zraka. |