27. nedjelja kroz godinu – A
Propitujući stanje svoga naroda, te povijesne odnose i ponašanje naroda prema Bogu i njegovoj riječi, Isus će ispričati prispodobu o zlim vinogradarima. To su oni vinogradari koji je gospodar postavio da čuvaju vinograd, a oni su ga uzurpirali i uskratili su davati gospodaru od njegova uroda. Primjenjujući ovu prispodobu na duhovno stanje u narodu, Isus je htio ukazati poglavarima svećeničkim i starješinama narodnim neprimjereni odnos prema Bogu i njegovu planu. Isto tako im je naznačio da će oni trebati platiti cijenu svega što su činili, a to je da će ‘oduzeti od njih kraljevstvo Božje i dati narodu koji donosi njegove plodove’. Isus im je jasno dao do znanja da Bog neće dopustiti da propadne njegov plan, ni tolika uložena ljubav u spas čovječanstva, izražena slikom vinograda i skrbi oko njega.
Ali osim zloće vinogradara, vrlo je uočljiva velika doza ‘naivnosti’ kod samoga gospodara vinograda. Premda vidi kako se ponašaju zli vinogradari, on ustrajno vjeruje da će se popraviti, da će doći k sebi i da će se napokon ponašati pošteno, polazeći od činjenice da je on vlasnik vinograda, a da su oni samo radnici najamnici. Zato on šalje svoje sluge po urod, ali ovi odbijaju dati im traženi urod. Osim toga prema tim slugama se ponašaju okrutno: „A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugoga ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.“ Unatoč svemu on nije odustajao, već je neprestano gajio nadu da će stvari krenuti nabolje, te je u tom smislu bio spreman poslati i svoga sina: „Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: ‘Poštovat će mog sina’.“ To je, očito vrhunac naivnosti tog gospodara koji promatra stvari na ispravan način, ali podcjenjuje zloću vinogradara koji imaju svoj interes od kojega ne odstupaju. A kako je Isus likom gospodara vinograda htio predočiti lik Oca nebeskoga koji svome narodu povjerava zadaću glede svoga božanskog nauma spasenja, tako je jasno da možemo ovo primijeniti na samoga Boga. Doista, možemo reći, da je naš Bog doista naivan Bog kada toliko vjeruje u ljude i kada očekuje da će ispuniti njegova očekivanja. Toliko je naivan da do zadnjega vjeruje da će oni razumjeti na koji način mu služiti, jer mu nisu služili prisvajajući sebi urod vinograda. To jest nisu mu služili kada su svoju ulogu shvatili kao pravo da budu vlasnici božanskog nauma spasenja. A kredibilitet za to tražili u tome što su vršili zakonske odredbe, što su se hvalili svojom neporočnošću, dok su im s druge pak strane srca bila daleko od Boga, puna zloće i pakosti, puna interesa i osvetoljubivosti.
No ovo što se događa s narodom Božjim koji odbija Bogu dati prave plodove, događa se i sa svakim od nas na pojedinačnoj razini. Gospodin Isus je utemeljio novi narod, narod onih koji su odlučili Bogu davati urod vinograda. Ali na žalost, i mi koji pripadamo tome narodu, ne dajemo Bogu ono što bismo trebali, onih sto posto, već mu često dajemo ispod svojih mogućnosti i potreba. Kada god ne živimo svoju kršćansku vjeru, kada se prepuštamo lijenosti, slabosti i grijehu, kada padamo u nevjernost, malodušje i očaj, Gospodinu uskraćujemo od uroda naše duše koja je stvorena da bi rađala božanskim urodom. No srećom, naš Bog je ‘naivan’ do mjere da nikada ne odustaje od nas, te nas obrađuje, okopava i cjelovito skrbi o nama, te nam je čak i svoga Sina dao. Zato je ovaj novi narod i utemeljen upravo na prihvaćanju njegova Sina i na odluci da ćemo ga slušati i tako davati božanske plodove, to jest davati Gospodaru, kako i dolikuje, od uroda naše plodnosti.
Zato nam je najprije zahvalit našem dobrom Bogu čija dobrota graniči s naivnošću. Unatoč svih naših slabosti i ljudske nemoći, on i dalje računa s nama i ne želi nas isključiti iz svoga plana. Uvjeren je da smo sposobni donijeti mu urod vlastitoga života, te ga na nijedan način ne želi ostvariti na silu, već u suradnji s njime i u slobodnom prihvaćanju njegova Sina. Na žalost i u našem narodu je mnogo otpora svemu što je Božje, njegovu nauku i naumu, njegovu imenu, riječi i zakonu, ali baš zato se mi trebamo još više potruditi da dopre do svijesti svakog vjernika i građanina naše domovine da je nama u interesu donositi božanske plodove. Pa Bog nas je stvorio ne za propast i jal, već za svetost i spasenje. I dalje vjeruje naivno u našu svijest i razum, u naše poštenje i sposobnost spoznaje, premda smo kao ljudi u svemu tome višestruko zakazali, te se ponašamo kao da smo apsolutni gospodari samih sebe, umjesto da shvatimo da tek ako priznamo njegovo očinsko gospodstvo, ostvarujemo pravu plodnosti i postižemo smisao i cilj života. Zato dok još imamo vremena, dok nam je naklon i milosrdan, dok je prema nama naivan i optimističan, okrenimo se njegovu Sinu i prihvatimo ga za svoga Spasitelja koji će nas najbolje poučiti kako iz slabosti i grešnosti, iz otpora prema Bogu, doći do plodnosti i vječnoga spasenja.