Okupljena na rođendanskom slavlju,
skupina dječaka je živahno
raspravljala o svojim temama,
što je uključivalo dozu hvalisavosti.
Počeli su se hvaliti tko je od njih
prije, bolje i brže od drugih
savladao neku životnu vještinu.
Tako je na red došlo i pitanje o tome
tko je prije prohodao.
„Ja sam prohodao s toliko mjeseci…“,
„ja sam prohodao s toliko…“,
pljuštale su hvastave riječi,
pri čemu se nije štedio ni slavljenik.
S druge je pak strane majka,
koja je, kao i uvijek,
strpljivo služeći svojoj djeci,
nosila pladnjeve s hranom.
Slušajući njihovu raspravu,
za sebe je, s blagim osmijehom,
vraćajući se sjećanjem na te dane,
sjetno ispod glasa dodala:
Sine moj, nisi ti naučio hodati,
nego te je mama naučila.
Poput djece su i odrasli ljudi koji,
nakon što su primili od Boga
milost vjere i spasenja,
hvale se svojim djelima.
