Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa
Dok slavimo danas blagdan Svete obitelji prisjećamo se kako je Sin Božji postao čovjekom na sasvim jednostavan i naravan način kao što svaki čovjek dolazi na svijet rođenjem iz majčina krila, te je time postao članom ljudske obiteljske zajednice u kojoj je njegova majka Marija živjela s Josipom. Isus nije ušao na samo duhovan ili općenit način u ljudsku obitelj, već je ušao na sasvim konkretan način jer je ušao u zajednicu dvoje ljudi koji su se bili Bogu posvetili. Tom posvetom bilo je oplemenjeno i njihovo međusobno zajedništvo, a dolaskom Sina Božjega u njihovu životnu stvarnost do kraja je bilo uzvišeno i posvećeno. Prihvaćajući Sina Božjega u svoje zajedništvo oni su time utrli put i otvorili prolaz svakoj obitelji koja u ovome svijetu traži put vjerodostojnog obiteljskoga života. Božji Sin koji je ušao u ljudsku obitelj, posvetio ju je svojom prisutnošću i čini da ona izvrši ono iskonsko poslanje koje joj je Bog namijenio, a to je da bude mjesto klanjanja Bogu i poštivanja njegove svete volje. Njegovim ulaskom u ljudsku obitelj, obitelj postaje mjesto autentičnog života koji se nadahnjuje na Bogu, a ne samo ljudska zajednica koja se ravna po ljudskim mjerama života.
I dok s jedne strane imamo takvo uzvišeno poimanje, a i svjedočanstvo o obitelji, s druge pak strane imamo onu krutu stvarnost u kojoj vidimo tolike obitelji u krizi zbog kojekakvih poteškoća. Mnogo je uzroka osipanju obitelji, koje poprima razorne dimenzije, te uočavamo kako se razara obiteljsko zajedništvo, te kako je ugroženo ono što je trebalo biti jedincato i jedinstveno, a to je vjernost i ljubav supružnika. Teško je razumjeti sve uzroke, ali ako pođemo od činjenica onda možemo vidjeti da u nekim obiteljima više prostora imaju kućni ljubimci, nego supružnici jedno za drugoga ili pak roditelji i djeca. A da ne spominjemo koliko malo vremena obitelj posvećuje razmišljanju o Bogu, molitvi i zajedništvu s njim. Kad to izostane u obitelji, obitelji sebi nanose nesagledivu štetu i čine veliku pustoš jer se svjesno lišavaju Boga u korist zemaljskih vrednota.
Obitelj se, međutim, ne može graditi na ljudskim temeljima niti samo ljudskim snagama, jer ona je zajednica božanskoga utemeljenja koja se gradi na Božjim temeljima i vodi se Božjim zakonima. Upravo zato jer je u svijetu uvijek bilo previše izazova i poteškoća s kojima su se suočavale obitelji, trebala je božanska snaga kako bi se sve te poteškoće nadvladale, a obitelj se izgradila na čvrstim temeljima, zaštićena od zla koje vreba na nju i na njezine članove. I danas je svakoj obitelji potrebna nadnaravna snaga kako bi se očuvala u vjernosti i nadvladala sve nedaće pokazujući da njezino utemeljenje i bit njezina postojanja ne pripadaju zemlji, već nebu. Mnogo je važnije čuvati obitelj, njezin sklad i cjelovitost, nego skrbiti o uvjetima zemaljskog života na zemlji. Obitelji treba podrediti zemaljsku dobrobit, a ne obrnuto, kako se događa u današnjemu svijetu u kojemu obitelj služi zemaljskom blagostanju i njemu se podređuje, umjesto da se njoj podredi sve što postoji.
Na žalost u mnogim obiteljima ne vlada božansko ozračje, već ono ljudsko. Ne postoje nebeski cilj i nebeski naumi, već se sve svodi na one prizemljene i ljudske. Ni članovi obitelji ne vode računa o tome kako obnavljati svoju ljudskost Božjim milosnim darovima, već dopuste sebi potrošiti svoju ljudskost u zemaljskim stavovima skrbeći samo za zemaljska dobra, a zanemarujući bit obiteljskoga života i zajedništva. Tako onda korozija grijeha nagriza tkivo obiteljskoga života što se ubrzava pogotovo životom u konzumističkom i materijalističkom društvu, a da mnogi ne primijete. Činjenica je kako ubrzani život u suvremenome svijetu nagriza karakter i oštećuje biće do mjere da je vrlo teško sačuvati ljudskost cjelovitom i čvrstom u stavovima i ponašanju. Tada članovi obitelji gube pretpostavke čvrstoga duhovnog zajedništva i postaju žrtve slabosti i grijeha koji se obara na obitelj.
Upravo zato Gospodin Isus dolazi u obitelj kako bi je iscijelio i ozdravio, učvrstio i posvetio. Samo Božja prisutnost je kadra dati snagu protiv svih izazova kojima je izložena obitelj. Samo obitelj koja je puna Boga, kao što je bio slučaj Svete obitelji, ima pravu zaštitu i uspijeva se othrvati svim opasnostima. Blagdan Svete obitelji je prigoda našim obiteljima odstraniti iz svoje sredine sve što nije Bog, te prionuti većim marom uz Božje darove koji učvršćuju samo obitelj, pri čemu je najveći dar sam Gospodin Isus. On je izvor milosnoga života u obiteljima, te ispunjava obitelji koje ga primaju Božjom puninom, iz čega potom izvire radost, mir i zajedništvo života. Molimo za naše obitelji da ga prime kao svoga Spasitelja, te da mu budu vjerne u zemaljskom životu, kako bi jednom svi zajedno postigli radost nebeskoga spasenja.