3. korizmena nedjelja – B
Jedna od bitnih stvari u životu svakog čovjeka jest sagraditi dom, zasnovati obitelj i imati toplo ognjište. Koliko to znači najbolje znaju oni koji su kao izbjeglice dugi niz godina živjeli izvan svojih domova iz kojih su bili protjerani, a koji su potom opustošeni i uništeni. Ali i inače, kad se čovjek useljava u neki prostor koji mu treba biti dom, onda se pobrine najprije taj isti prostor očistiti, izbijeliti i dovesti u red, pa tek onda u njega useljava.
Na sličan se način ponaša i sam Bog u ljudskoj sredini, do te mjere da je i sam proživio sudbinu prognanika među ljudima tijekom cijele povijesti koju je želio obogatiti svojom prisutnošću. On je želio prebivati među ljudima, dok ga je čovjek grijehom i nemarom protjerivao iz svoje sredine na koju je on kao Stvoritelj imao zakonito pravo. I kad mu židovski kraljevi i narod grade Hram u Jeruzalemu, on im od prvog trena daje do znanja da ne grade oni Hram poradi njega, da bi uvećali njegovu slavu, nego da on, u stvari, gradi Hram poradi njih, da im zajamči svoju prisutnost kojom ih želi blagosloviti i obdariti svojom vječnom slavom. Njihova sreća i dobrobit je ovisila stoga o tome koliko su znali poštivati Božju prisutnost u svojoj sredini, te od nje živjeti produhovljujući se. Čuvajući Hram kao mjesto susreta sa svojim Bogom, čuvali su ga kao kuću Božju u koju su trebali ulaziti s poštovanjem i odanošću. I kad dolazi Isus među svoje, među kojima se utjelovio da bi se konačno nastanio, nije mogao previdjeti da postoji i Hram Božje prisutnosti u Jeruzalemu, kuća Božja u kojoj Svevišnji prebiva nastanjen među ljudima. A Hram je potom bio i simbol njegova trajnog nastanjenja u čovjeku, koji je trebao biti novi i živi hram Božji.
Zato je čovjeku bio povjeren Hram Jeruzalemski, Božja kuća i nastamba, da je čuva i o njoj pazi dok se Gospodin ne nastani potpuno u čovjeku. No čovjek nije čuvao ni sama sebe ni Hram, već je dopustio da se u nj bespravno i nezakonito useli Sotona, rušitelj i oskvrnitelj. Gospodin je nama ustupio svoj stan, a mi ga obeščastili i zloupotrijebili njegovu prisutnost. On je želio prebivati s nama, a mi smo ga željeli istisnuti, te ga svojim grijesima prisiliti na uzmak, da odustane od svoga stanarskog prava u svijetu i srcima koje je stvorio, i koja je htio ispuniti. Do kojeg je proturječja dovela takva situacija pokazuju najbolje židovi svojim upitom u današnjem Evanđelju: Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti? Tim upitom se pokazuje do koje mjere može ići naša ljudska pokvarenost i zloća koja se ne pita s kojim razlogom i pravom trgovci i mjenjači onečišćuju hram, već se pita samo koje razloge i argumente navodi Isus koji ga čisti od zloporaba i prljavštine unesene trgovačkim interesima.
Isus međutim ne odustaje od svoga stanarskog prava, u ime čega izgoni trgovce iz Hrama. Kao znak svoje ovlasti Isus ih upućuje na moć koju ima da iz ruševina podigne taj isti hram. Jer čovjek će se drznuti ići i dalje od onečišćenja podižući ruku na samoga Boga želeći i uništiti hram njegove prisutnosti u svijetu među ljudima. Isus stoga ukazuje na svoju moć da ga konačno sagradi ustajući od mrtvih, jer je jasno aludirao na hram svoga tijela. On ima ovlasti govoriti o jeruzalemskom hramu jer je kao takav gospodar nerukotvorenoga hrama Božjega. On koji je podigao hram Božje prisutnosti u svome tijelu, on može i onaj jeruzalemski na najbolji način očistiti snagom ovlasti koju ima. Premda zna da će Hram jednom biti razoren, ipak ne može prijeći preko toga da njegov narod na najsvetijem mjestu koje mora biti Bogu posvećeno, upravo tu Boga obeščašćuje.
Ništa drukčija slika društva nije ni danas. Društvo se čudi Crkvi i vjernicima pitajući se s kojim pravom se pozivaju na ljepotu čistog i božanskog života, s kojim pravom na primjer traže neradnu nedjelju i poštivanje dostojanstva ljudske osobe kad je nedjeljom najbolja prigoda trgovcima zarađivati na svetom hramu Božjemu koji je čovjek. Jednostavno se zaprepasti svaki onaj tko vidi koja su to izokrenuta i izopačena mjerila prosuđivanja. Tako, naime, mora dokazivati svoje ovlasti i autoritet onaj tko čini dobro, tko poziva na pravo štovanje Boga, tko ugrožava interes kapitala i novčara, kao da je čovjeku on jedini i primaran, dok se u stvari radi o teškim zloporabama i izrabljivanju. Umjesto da oni dokazuju s kojim pravom smiju onečišćavati Božji hram, prisiljavaju Isusa da se izjasni s kojim ga pravom čisti. A nema i ne bi smjelo biti valjanog razloga koji bi smio dopustiti njegovo onečišćenje, jer lažna dobrobit koja se krije iza novca nije dovoljan razlog da bi se dopustilo duhovno pustošenje i propast koji se time čine.
Neka nas Gospodin Isus, koji je svojom smrću izbacio nasilnika iz svoga stana, kuće Božje, pouči da i mi ove korizme pokajanjem i pokorom dodatno počistimo prostore srca, hramove prebivališta Božjega, koje je on na samom početku isprao krsnom vodom, te ih obilježio svojom krvlju kao vlastito prebivalište. Neka nas izgradi za pročišćenu viziju Boga i čovjeka, jer samo čista srca možemo Boga gledati, a čovjeku služiti na putu spasenja. Amen.