Na obali u vrelom pijesku
stajala je morem izbačena,
tvrdo začepljena boca.
Ponosna na dobro sačuvanu
neokaljanu nutrinu,
pazila se da je niti izvana
ne isprlja pijesak,
pa se svako malo povlačila
u zagrljaj valova da je isperu.
Međutim neumoljivim sijanjem sunca
postajalo je vruće i vruće,
te joj je sva nutrina gorjela
i vapila za kapljom vode
da ublaži nesnosnu vrelinu
što joj je palila utrobu.
Premda iz mora izišla,
a i morem okružena,
umirala je od žeđi,
do nadutosti prepuna
svoje čistunske praznine.
A krivicu za sve snosio je
jedan tvrdoglavi čep
koji se ispriječio na tijesnom ulazu,
ne dopuštajući da more u nju ulije
od svoje spasonosne neizmjernosti.
