|
Nošen dahom slobode koja se ćutila u zraku, dok se s usana širio šapat o Mesijinu pohođenju, među tolikim haljinama prostrijeh se i ja pred noge Glasonoše radosti, na njegovom svečanom ulasku u sveti grad Jeruzalem. Vjerno ga slijedih strmim i krivudavim ulicama, bijah mu za petama u hramskome dvorištu čekajući da se domogne slavnoga trona Davidova. No njegova svadbena dvorana bila je sasvim skromna i neobična. Nigdje straže ni čvrstih zasuna, nigdje prijestolja, krune ni žezla. A bio je zapanjujuć uvjet ulaska : Ući u dvoranu života i sjesti za stol ljubavi bilo je dano samo onima koji su obrisali svoje noge na haljini njegova bića, prostrtoj pred vrata poput otirača za naše prljavštine. |