Trublja ili truba je
limeno puhačko glazbalo,
poznato još u starini.
No nekada je imala primjenu
ne samo u glazbi i zabavi,
već i u drugim važnim
životnim trenutcima.
Tako su se trubom koristili
glasnici koji su imali zadaću
u ime svojih gospodara
pronijeti važne vijesti
za život društva i građana.
Trubom se davao signal
za okupljanje građana,
nakon čega je glasnik
prenosio poruku.
Ona je nadomještala jačinu,
to jest slabost njegova glasa,
no nije bila u stanju
prenijeti riječi poruke.
Čula se bolje i dalje
od glasnikova glasa,
ali njezin zvuk nije sadržavao
artikulirane riječi i govor,
pa su ljudi znali, kad je čuju,
da se trebaju okupiti
kako bi čuli poruku koju
šalje mjerodavni autoritet.
Tako je i Ivan Krstitelj
bio trublja Gospodnja,
jer je okupljao narod
kako bi mogli čuti riječ Božju,
pa čak je bio i glas koji
prenosi poruku Božju,
ali poruka nije bila njegova,
već Onoga koji ga posla.
On je bio trublja i glas,
ali sadržaj glasa je bila
vječna i neizreciva
Očeva Riječ koja se
utiskivala u pameti i srca
onih koji su slušali navještaj.

4. nedjelja došašća – B

Prethodnih nedjelja došašća slušali smo kako je Bog po ljudima pripremao svoj narod za skori dolazak svoga Sina na zemlju. Ivan Krstitelj je bio najbolji primjer kako se pripremiti i kako u Božje ime pripremati narod za Mesijin dolazak. Premda je Ivan pripremao narod ne za Kristovo rođenje, već za njegovo javno djelovanje, ipak je izvrstan primjer kakve osjećaje duše trebamo mi kao vjernici njegovati pred blagdan rođenja našega Gospodina. No ove četvrte nedjelje došašća dolazimo do samoga vrhunca priprave, te nam Bog više ne nudi za uzor čovjeka koji pripravlja narod, već danas čitamo evanđeoski odlomak o jednoj preskromnoj ženi – Mariji koja je u skrovitosti svoga srca primala Gospodina, a da pri tom nije nikome javno propovijedala, kao što je činio Ivan. Ali bez obzira na sve ona je zaslužila da ova nedjelja kojom se približavamo vrhuncu božićne priprave bude posvećena njoj i njezinu stavu, jer u njezinu stavu nije ona glavni junak događaja, već sam Bog.

A zašto je to tako? Zato što Mariju nisu pripremali ljudi za neki događaj, pa niti oni sveti i pravedni. Ona je meditirala Božju riječ, ali nisu je samo proroci i sveti tekstovi pripremali za poslanje koje joj je Gospodin imao povjeriti. Doista,

Valjak je korisna naprava,
gotovo neizostavna kad je
riječ o gradnji cesta.
On poravnava neravnine
i zbija podlogu da bude tvrda
kako je ne bi odnijela voda
ili je oštetile druge nepogode.
A ako se radi asfalt,
njime se izravnava i zbija prije,
ali i naknadno se utvrđuje
i izravnava gornji sloj da
ostane tvrd i kompaktan.
Za našu dušu nerijetko bi bio
neophodan duhovni valjak,
jer ne vodimo uvijek računa
o kvaliteti putova svoje duše.
Ne pazimo na to koliko su
uravnani i uglađeni,
prohodni i utabani,
te dopuštamo da se pretvore
u bespuća slabosti i grijeha.
Zapuštajući putove duše,
i samome Bogu onemogućujem
pristup u naše srce i dušu.
Tjeramo ga da se probija
kroz šikaru i kamenjar,
vododerine i jaruge,
umjesto da mu valjkom obraćenja
poravnamo pristupne staze,
kao što zapisa prorok Izaija:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!

3. nedjelja došašća – B

I treća nedjelja došašća liturgijskog ciklusa B nudi nam evanđeoski odlomak kojemu je u središtu lik Ivana Krstitelja. Nakon što smo prošle nedjelje razmišljali o opisu iz pera sv. Marka, danas imamo ispred sebe opis događaj kako ih je doživio sv. Ivan Evanđelist. Ovaj posljednji svjedoči kako se Krstiteljevim nastupom počeo događati neki pomak. Mnogi su se pokrenuli i htjeli su doznati je li on obećani Mesija – Krist, jer su s Kristom imali svoje naume. A kako su htjeli te naume htjeli pretočiti u planove, pomno su se raspitivali o Ivanu, vjerojatno da ne bi uludo trošili snagu i mašu na njega, ako nije obećani Krist. No Ivan im je bio prezagonetan i tajnovit, jer nije trošio mnogo riječi na sebe, već na to da svjedoči za Boga. A oni navaljivali pitanjima da saznaju tko je on, umjesto da se posvete slušanju svega što je naviještao. Ipak toliko je bio iskren i prema njima da im nije uskratio niti bitne informacije o samome sebi, jasno ističući da nije Krist, već da je glas koji viče u pustinji da se poravni put Gospodinu.

No time što on nije bio Krist, postao im je nezanimljiv, jer oni su

Zaštitar je ovlaštena osoba
kojoj je povjereno čuvati život,
imovinu i druga dobra.
On mora biti pozoran danju
i budan noću, da bi drugi mogli
mirno živjeti i spavati,
imajući povjerenja u njegovu
sposobnost i stručnost.
Na sličan način je i nama svima
Gospodin povjerio blago života
i druge svoje darove.
Pozvani smo zato duhovno bdjeti
i pozorno ih štititi kao zaštitari
da ih netko ne ugrozi
i ne otuđi nam povjerenu baštinu.
U svijetu na žalost postoje
tolike ugoze i opasnosti
kojima je ugroženo naše
duhovno i vječno dobro,
te se stoga ne smijemo
ni opustiti ni spavati misleći
da je život bezopasna idila.
Naprotiv, povjerena su nam
neizmjerna dobra s kojima
se nije poigravati, jer na njih
vreba naš duhovni protivnik.
Trebamo ih stoga na najbolji način
čuvati i štititi kao zaštitari
kojima je Gospodin povjerio
tako važnu stvar, pozivajući nas
da budemo posve budni
da nas neprijatelj ne iznenadi
i liši povjerenih dobara.

Svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije

U Knjizi Postanka čitamo da je Bog stvorio čovjeka za neposredno zajedništvo, što nam jasno svjedoči i odlomak koji nam se nudi u svetoj liturgiji danas na svetkovinu Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije. Takvo zajedništvo je pretpostavljalo čistoću duše i odnosa, jer je čisti Bog stvorio čovjeka u čistoći i za čistoću. Svaki odmak od toga projekta bio je odmak od Boga. Kada Adam i Eva padnu u grijeh, oni na sebe navlače sjenu zla koja je išla dotle da je postala sjena smrti koje se više nisu mogli osloboditi. Ta čudna sjena osjenila je njihova bića iznutra, tako da su odjednom otkrili da su goli, te su se najednom morali skrivati, dok su prije živjeli pred licem Božjim sasvim otvoreno, bez skrivanja. Ta sjena u njihovu životu bila je pravo proturječje, jer umjesto da ih sakrije, jer sjena ima takav učinak, ona ih je potpuno ogolila do mjere da i međusobno, a i pred Gospodinom, dolaze do svijesti da su goli, te se moraju prekrivati i skrivati. Ta ljudska sjena oduzela im je mogućnost vječnoga života u koji ne može ući ništa obilježeno takvom sjenom.

Marija protiv sjene

Kada nakon ovih razmišljanja dođemo do evanđeoskog odlomka, pred nama izranja Marijin lik. Ona je sasvim suprotstavljena svemu što se dogodilo u početku s Adamom i Evom, te se predstavlja kao snažni dosljedni odgovor na pad prvoga čovjeka i žene koji se očitovao kroz poruku sjene i tame i njihovom biću.

2. nedjelja došašća – B

Jasan je sveti Marko Evanđelist kada započinje svoje Evanđelje navodeći riječi proroka Izaije kojima poziva narod na pripravu Božjega dolaska. Ali u toj pripravi Bog je onaj koji sve izvodi i čini: on šalje svoga glasnika pred svojim Pomazanikom, jednako kao što šalje i samoga Pomazanika kojemu Ivan Krstitelj nije dostojan odriješiti remenje na obući. Dakle, Bog se zauzima za spasenje svoga naroda i sam hiti da spasi taj isti narod. u cijelom ovom naporu da dođe i objavi svoju slavu, da kao Bog pokaže svoju moć i da se kao pastir zauzme za svoje stado, ima ipak jedna stavka koju traži od svoga naroda, a to je da mu pripravi put: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

S pravom se valja upitati, što to Bog traži kada traži da se za njegova Pomazanika priprave putevi i poravne staze. Radi li se o Bogu koji želi na gospodski način ušetati među svoj narod, sa svim počastima i sa svim komoditetom? Trebaju li njemu ravne staze, to jest naše ljudske usluge poravnavanja putova i staza? Ako je on Bog, može li on hoditi i neprohodnim cestama, ili je baš neophodno naše služenje i naša usluga? Postoji li za Boga nešto što se

1. nedjelja došašća – B

Možda nam ove Isusove riječi o budnosti danas mogu zvučati staromodno i zastarjelo, jer gotovo nitko do njih ne drži i ozbiljno ih ne uzima. Isus se služi slikom iz svakodnevnoga života kako bi ljudima dočarao kakva treba biti njihova duhovna budnost, no ljudi uglavnom ne znaju na što i kako primijeniti njegove riječi. Jer što se tiče izvanjske budnosti i čuvanja vrata kuće, danas gotovo nitko nema vratara koji bi trebao čuvati kuću i čekati gospodara da se vrati. Za zaštitu imovine od provala, postoje suvremeni vrlo precizni sustavi koji to omogućuju, a opet nitko više nema takva imanja da ima vratara koji čuva kuću i čeka svoga gospodara da se vrati s puta. Eventualno ako netko ima dragocjenosti ili imanje većih vrijednosti, onda se potrudi pronaći zaštitara ili zaštitarsku tvrtku kojoj će povjeriti čuvanje svoje imovine.

Na žalost, malo tko haje za Isusov poziv na budnost, jer danas postoje druga božanstva kojima se čovjek klanja i u čije ime bdije i provodi besane noći, a to su božanstva izlazaka i zabave koje se pretpostavljaju kao nešto sasvim normalno u današnje vrijeme. A čovjek zanemaruje da mu upravo ta ‘normalna’ božanstva jedu dušu,

Stijeg je simbol neovisnosti
zemlje i državne pripadnosti,
ali je imao svoje značenje
tijekom povijesti i ratova.
Kraljevi i vojskovođe imali su
svoje stjegove koji su bili
važni za strategiju borbe,
te kao orijentir vojsci da se vidi
u kojem smjeru se odvija bitka.
Dok je stijeg stajao uspravno i čvrsto,
vojska je imala motivaciju za borbu,
a kad bi stijeg padao, nastao bi
metež i dezorijentiranost u vojsci,
jer vojnike više nije imao tko
koordinirati u borbi.
A da bi stijeg bio što vidljiviji,
pričvršćivao se na dugu motku
ili pak na jarbol, bilo onaj
brodski ili neki drugi na
prikladnom i službenom mjestu.
Tako je i Krist pričvrstio stijeg
svoje kraljevske pobjede
na jarbol svetoga križa.
Na njemu ponosno vijori,
te neosvojiv svjedoči
o pobjedi vječnoga kralja,
gospodara povijesti i vječnosti,
suca živih i mrtvih, koji će
svima dati zasluženu plaću,
nagradu i kaznu, ovisno već
koliko su se zdušno borili
pod stijegom spasenja.

Krist Kralj – A

Iz povijesti znamo kako su kraljevi znali biti okrutni i krvoločni u borbi za vlast. Bilo je i onih koji nisu prezali, želeći samo za sebe sačuvati vlast, od ubijanja i najbližih članova obitelji, roditelja i braće, sestara i rodbine. Možemo zamisliti da takvima običan čovjek nije ništa značio, ako nisu poštivali one svoje najbliže rođake. Što je takvima mogao značiti onaj gladni i žedni, goli i bosi, ožalošćeni ili utamničeni? Malo tko, a ponajmanje kraljevi, držali su do tih kategorija ljudi koji su inače bili društveno beznačajni, te se o njih mogao bilo tko ogriješiti nekažnjeno, a ponajprije kraljevi i vlastodršci koji su predstavljali vrh piramide moći u društvu.

Isus, međutim, svojim dolaskom pravi zaokret, jer se priznaje kraljem, ali ne kraljem od ovoga svijeta. On je istinski vječni kralj, što znači da je on model i prototip kralja. Kao model kralja on pokazuje što on očekuje od zemaljskih vladara, ali isto tako od svih žitelja svoga kraljevstva. Kao pravi kralj on ne zazire od malenih i ugroženih, gladnih i žednih, već ih, naprotiv, naziva ih svojom najmanjom braćom. Vršeći svoju kraljevsku vlast on će suditi svoje podanike upravo na temelju toga koliko su prepoznavali ove potrebite kao njegovu braću kojoj su trebali asistirati. I premda je ova prispodoba naznačila svojevrstan zaokret, jer Isus ističe kriterije po kojima će jednom suditi sve ljude, ipak se stječe dojam da mi to ne shvaćamo i ne provodimo u život tako ozbiljno kako je on izrekao.