Gospa od Zdravlja

Kad je anđeo Gabriel pristupio nazaretskoj Djevici onda ju je pozdravio riječima: “Zdravo, milosti puna!” (grč. χαῖρε,κεχαριτωμένη) Taj pozdrav u ovom slučaju nije bila tek uobičajena želja kojom se sugovorniku željelo dobro zdravlje i radost, mir i ljubav, već nadasve to je bila vrlo snažna tvrdanja. Marija je bila zdrava, što i grčka riječ pozdrava, kao i naslov ‘milosti puna’ kojom ju pozdravlja, dolaze od istoga glagola χαίρω koji znači radovati se, radostan, veseo biti. Kako istinska radost dolazi iz ispunjenosti Bogom i njegovom milošću, to je Marija s pravom bila zdrava. Štoviše kao što je bila puna milosti, bila je time i puna zdravlja.

Globalna pandemija

Marija je živjela u vrijeme globalne pandemije kada je zdravlje čovječanstva bilo ugroženo sveprisutnim grijehom kojemu nije uspijevao umaći nijedan čovjek. U usporedbi na to, pandemija koronavirusa je beznačajna, jer je pandemija grijeha, kako nam veli sveti Pavao, bila smrtonosna za sve ljude.

Riječ je o nautičkoj napravi
od čvrstog materijala
koje se spušta s plovila
na morsko dno kako bi ga
zadržala na jednome mjestu.
Sidro ne dopušta da ga
vjetar i struje odvuku,
nasuču ili razbiju o stijene.
Svoju učinkovitost sidro jamči
s jedne strane težinom,
a s druge oblikom koji je takav
da može prionuti uz dno
i držati plovilo u sigurnosti.
A jer je ljudski život kao
putovanje brodom
po nemirnome moru,
potrebna nam je stabilnost
i sigurnost putovanja.
Apostol Pavao će zato reći
da su ljudi koji nemaju jasnu
spoznaju i istinu o životu,
poput nejačadi ‘kojom se
valovi poigravaju i koje goni
svaki vjetar nauka u ovom
kockanju ljudskom,
u lukavosti što put krči zabludi’.
Takvi ljudi doista ne znaju
što je desno što lijevo,
što je spasenjsko a što škodljivo.
Zato će Pavao onda
i naznačiti svojim vjernicima
kao svojevrsno sidro spasa
jedinstvo apostolske vjere
i spoznaju Sina Božjega.
To je jedini pravi put
do ‘čovjeka savršena,
do mjere uzrasta
punine Kristove’,
kada raskrinkavamo
svaku lukavost i s lakoćom
odbacujemo zabludu,
a izopačeni svjetovni nauci
ne mogu se s nama
ni poigravati, a još manje
potopiti u svome valovlju.

33. nedjelja kroz godinu – A

Živimo u svijetu u kojemu postoje različiti stručnjaci, ponajviše na području psihologije, za izgradnju ljudske samosvijesti. Oni ljude pokušavaju uvjeriti i izgraditi da vjeruju u vlastitu cjelovitost i samodostatnost u donošenju životnih odluka. Čim mora postojati takav sustav uvjeravanja u društvu, to je odmah pokazatelj da glede toga ljudi imaju slabost i kompleks. Jer čim im netko drugi mora izgrađivati samosvijest, pokazuju koliko im je ranjiva i krhka. No s druge pak strane pokazuju potrebu biti cjeloviti i slobodni, te se potpuno samostalno opredjeljivati i određivati u životu vodeći svoj život smjerom kojim sam sebi zada. Čovjek tako upada u zamku suvremenoga svijeta i društva, uvjeren kako ga to isto društvo vodi pravim putem gospodstva nad samim sobom, a u biti usmjerava ga krivim smjerom, jer takve težnje o potpunoj slobodi i sposobnosti samoodređenja su obična utopija. Ma koliko to privlačno zvučalo, ipak je nemoguća misija biti potpuni gospodar nad samim sobom. Čovjek to nikada nije bio niti može biti isključivi i savršeni gospodar svoga života. Jer niti je sebi dao život, niti sebe može obdariti vječnim neumrlim životom.

Na tržnicama gdje nije
sva roba fiskalizirana
ili prigodom privatne
prodaje proizvoda
moguće se s pogađati
oko visine cijene,
to jest moguće se,
žargonski rečeno, cjenkati.
Kupcu je u interesu
postići što manju cijenu,
a trgovcu je cilj ostvariti
što je moguće veću dobit,
pa se onda oni traže
na nekoj srednjoj vrijednosti
koja odgovara i jednome i drugome.

Na žalost određena cjenkanja
postoje u našem odnosu
i pristupu prema Gospodinu,
s time da je krajnje proturječno
da se mi ljudi cjenkamo
na štetu vlastitoga spasenja.
Dok nam Gospodin daje
potpuno samoga sebe
i krv svoga Sina kao
cijenu našega spasenje,
mi se s njime cjenkamo
i zatežemo proces otkupljenja,
te tražimo možemo li ostati
još u ropstvu ili smanjiti
do minimuma svoje
sudjelovanje u tome procesu,
umjesto da i sami zaželimo
biti potpuno slobodni
i baciti mu se u zagrljaj.
Duhovnom lijenošću
cjenkamo se protiv sebe
i nepromišljeno odbijamo
tu najveću dragocjenost
i dar koju Bog plaća za nas
kao cijenu našega spasenja.

32. nedjelja kroz godinu – A

Neobična je ova Isusova prispodoba zbog više razloga. Prvo jer je pisana jezikom i izrečena usporedbom iz svijeta koji nama nije blizak i mi više ne koristimo. Kao drugo, jer nam se ne čini jasnom i ne znamo gdje bismo je primijenili u svom životu. Djeluje više apstraktno kao neka teorija koja se ne događa u stvaranosti, jer takvih scena nema u stvarnome životu. Baš zato bi je ili trebalo približiti našem životu i svakodnevnom ponašanju, ili odustati od čitanja nečega što nam ne daje ni jasnu ni konkretnu poruku. A potražiti zajedničke točke s našom stvarnošću, može se ako pretpostavimo da riječi prispodobe ne iznose sve, već samo da daju okvir i priču u općim konturama, te da se u nekim dijelovima može i treba produbiti logičnom analizom.

U tom smislu ključno je razumjeti koja je bitna razlika između ludih i mudrih djevica. Prema onome što nam kažu riječi prispodobe, među njima je samo jedna razlika: mudre su ponijele rezervno ulje u posudama, a lude nisu. Što bi to trebalo značiti?

Korozija je proces trošenja
konstrukcijski materijala
kemijskim djelovanjem
plinova ili tekućina.
Ona razara ponajviše metale,
ali može štetiti i betonu i drvu.
Ona je pokazatelj kako
i gotovo nevidljive čestice
mogu biti pogubne i za
čvrste metalne konstrukcije
ako nisu dobro zaštićene
od štetnih utjecaja.
A kao što hrđa nagrize
i najčvršće konstrukcije
ako ne postoji dobra zaštita,
tako i ljudskom životu
i mali grijesi nagrizu dušu
i ugroze duhovni život
onih koji se uzdaju samo
u svoju ljudsku snagu,
i odbijaju prihvatiti moćnu
zaštitu i pomoć Sina Božjega.

Svi sveti

Činjenica je da mi ljudi ne znamo baš tako dobro upravljati pogled prema nebu dok se bavimo zemaljskim stvarima, jer često prihvaćamo njihovu unutarnju logiku prema kojoj se ponašamo isključivo ljudski. Služimo se zemaljskim dobrima i plavimo zemaljske planove prema kojima izračunavamo vlastitu dobit, život u radosti, obilnu baštinu, te smo poradi toga spremni zažmiriti i progledati kroz  prste samima sebi s obzirom na posvemašnju pravednost, na milosrđe prema drugima ili pak na čistoću srca. Nekad nam se čini rizično i besmisleno trpjeti poradi nekih vrijednosti, kad se može živjeti opuštenije ako ih zaboravimo, te se posvetimo zemaljskoj dobrobiti. Možda je i besmisleno biti do kraja dosljedan, pa izazvati na se bijes onih koji će nas progoniti, kad se može eventualno biti mlak i polovičan, te živjeti kao i svi drugi bez rizika i napetosti.

No unatoč svim našim ljudskim umovanjima i promišljanjima, Isus ima drugačiju logiku od naše ljudske, te nas stoga poučava na jasan i nedvosmislen način ispravnom načinu života usmjeravajući naš pogled prema nebeskim vrijednostima koje trebaju voditi naše izbore i naše konkretno djelovanje.

30. nedjelja kroz godinu – A

Kolikogod nam današnje Evanđelje djeluje jasnim i očitim, ipak bi površni čitatelj moga krivo tumačiti i uzvući sasvim neprimjerene zaključke iz njega. Pogotovo ako se usredotočimo na drugu zapovijed koju Gospodin ovdje nalaže, vidimo da reče: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga, a zanemarimo cjelovitu pouku koju nam daje u ovih nekoliko rečenica. Netko bi iz ove zapovijedi mogao izvući sasvim sebične zaključke, te tumačiti da ga je Gospodin ovlastio da se pobrine najprije za sebe, pa da tek onda misli na druge. Isto tako ovo bi moglo značiti da je Gospodin nama prepustio da mi procijenimo što je to prava ljubav, što je to što mi želimo ili ne želimo ljubiti, te kao što procijenimo za sebe, da tako činimo i prema drugima.  Upravo na takva tumačenja navodi nas individualizam današnjega svijeta koji ne samo da nam daje za pravo da sami odlučujemo što ćemo i kako ljubiti, nego nas na to potiče. I ako bismo k tome svome tumačenju dali Gospodinovo pokriće, imamo onda savršenu kombinaciju da činimo kako se nam sviđa, to jest da ljubimo kako mi procijenimo.

Poduzetnik je vlasnik poduzeća
i osoba koja upravlja ljudskim
i materijalnim resursima.
Poduzetnik prihvaća rizik dobiti,
te poslovnog uspjeha i neuspjeha.
Ne znamo koliko su predrasude
a koliko istine da poduzetnici
rade uvijek za svoju dobit,
no sigurno ima i onih kojima je
pitanje poduzetništva
pitanje i humanosti
i odgovornosti za društvo.
Osim toga znamo da je
i sam Gospodin bio poduzetnik,
rečeno našim jezikom,
koji nije ulagao u dobit,
već u ljude i njihovo dobro.
Točnije, uložio je svoj život
u spasenje ljudskoga roda.
Na žalost, mi ljudi se često
ponašamo nezahvalno
i ne vidimo što nam je sve
Gospodin omogućio svojim
ulaganjem u naš život
žrtvujući za nas svoga Sina.
Time je u nas uložio svu ljubav
kojom nas je neopozivo
uključio u vječnu baštinu
svoje božanske obitelji,
bez obzira koliko mi
smatrali pametnim
taj poduzetnički pothvat.

29. nedjelja kroz godinu – A

U današnjem Evanđelju čitamo kako farizeji žele uhvatiti Isusa u riječi pitajući ga: “Učitelju! Znamo da si istini te po istini putu Božjemu učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?” Pitanje je bilo vrlo opako, jer je moglo biti preformulirano: “Trebamo li dopustiti da nam car oduzme dio slobode? Da nam uzima naša dobra i učvršćuje svoju vlast nad nama?” No Isus je više nego jasan, te ga nisu mogli uhvatiti u riječi kako bi ga optužili i diskreditirali. On zna koje je njegovo poslanje i što je to važno u ljudskome životu, te se ne da navući na tanak led. Zato je njegov odgovor, nakon što je zatražio da mu pokaži monetu s carevim likom, više nego kategoričan: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.” Jer bilo je zanimljivo da u svakodnevnom životu nisu odbijali koristiti rimski novac, premda je na njemu bio carev lik, ali su postavljali pitanje je li dopušteno plaćati porez caru.