1. korizmena nedjelja – A
Redovito Sotonu zamišljamo kao odvratnu rugobu koja u nama izaziva osjećaj odbojnosti. Međutim, nije tako, jer to bi bio pojednostavljen način promatranja. Sotona nema ni rogove ni špicast rep, niti je takav da zastrašuje čovjeka. Takvim ga mi predstavljamo sebi, jer je konačni rezultat svih njegovih ponuda propast i smrt za čovjeka. Ali on kad govori o sebi i kad se pojavljuje s ponudama za čovjeka, ne nastupa kao biće koje na prvi pogled izaziva strah. Naprotiv, upravo želi na prvi pogled ostaviti dojam kakav nitko ne ostavlja, jer on i igra na kartu trenutnog dojma. Njemu ne ide u prilog da ljudi razmišljaju ozbiljno i temeljito o svim njegovim ponudama, nego ih hvata u zamku, na riječ ili na dojam, tako da ih skrene s puta ozbiljnog vrednovanja svih ponuda. Sotona je netko tko se zna predstaviti u boljem svjetlu nego što jest, jer se zna predstaviti s one strane na kojoj se ne vidi njegovo pravo lice. U prvom nastupu uvijek pokazuje lijepo i pozitivno, pa stoga ne otkriva svoje prave namjere. Nikad ne govori otvoreno o mogućim posljedicama, zato što želi da do njih dođe, trudeći se navesti čovjeka upravo na takve odluke koje bi ga dovele u beznadno i bezizlazno stanje. Sotona je poput menadžera koji idu okolo i nude ljudima „povoljan“ ugovor ili ponudu, ali mu, uza sva uvjeravanja ne dopuštaju pročitati sve njegove klauzuli, otisnute redovito na poleđini ili u dnu stranice sitnim slovima. Ma što god mi rekli o njemu, sotona se uvijek predstavlja radije kao čovjekoljubac, nego čovjekomrzac. U ruci uvijek ima pregršt rješenja, te se hvasta spremnošću pomoći čovjeku. I dok čovjek shvati kako on svoju djelomičnu dobrotu pokušava predstaviti cjelovitom, a Božjoj cjelovitoj pokušava pronaći mane, navodeći ljude da upravo prema takvom zaključku koji će ih odaljiti od vjere u Božju dobrotu i dobronamjernost.
Upravo o takvom scenariju koji nudi sotona čitamo i današnjem Evanđelju u kojem Evanđelist Matej opisuje kušnje kojima je bio izvrgnut Gospodin Isus. Pristupajući Gospodinu izgladnjelu od četrdesetodnevnog posta, stvara dojam kako je sam zainteresiran pomoći. U njegovoj velikodušnoj spremnosti sadržan je i skriveni žalac protiv Boga. Dok se navodno brine da se Isus nečim nahrani, u isto vrijeme je usmjerena optužba na takvoga Boga koji od ljudi traži da se trape i poste, da izgladnjivanjem slabe svoja tijela. Jer ako je dobar onaj koji ih je stvorio, onda je upitno zašto očekuje takve oblike pokore koji gotovo dovode u pitanje sam život i ljudsko zdravlje. Napastujući Isusa pri drugoj kušnji predstavlja se nekim kome je stalo do Isusove slave, nukajući ga da je ostvari čudesnim skokom s Hrama. I konačno, pri trećoj kušnji nastupa gotovo kao dobrotvor koji će velikodušno Isusu dati sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu.
No sotona je htio prekrite ostale uvjete pogodbe, jer je davao na uvid samo pozitivne elemente ukazujući Isusu isključivo na dobit koju bi time ostvario. No nije iznio posljedice niti potraživanja u odnosu na njega. Nije mu objasnio što bi izgubio, te što bi se u svakoj pogodbi iziskivalo od njega. Kako vidimo sotona je bio stručnjak za prikrivanje tragova, to jest maskiranje pravih ciljeva i svojih zlih namjera. Ponašao se kao igrač šaha koji je isplanirao nekoliko poteza unaprijed, te čeka da se protivnik uhvati na zamku i učini onaj prvi krivi potez, nakon kojeg bi ga on prisilio redom i na ostale.
Korizmeno vrijeme sa svim sadržajima kršćanske duhovnosti i odricanja služi kako bi kršćani uspjeli prozreti taktiku Zloga, te se oduprijeti njegovim zamamnim ponudama, koje su u stvari samo trik. Razotkrivajući njegove stvarne i nimalo čovjekoljubive namjere možemo izbjeći onaj prvi krivi potez na koji nas želi navući zli, a koji, ako ga ne izbjegnemo, pokreći cijeli lanac zla u životu. Jer Sotona neće nikome doći sa zahtjevom da se odrekne Boga i Božjeg bogosinovstva, nego će ga navesti najprije na one naoko sitne prijestupe, nakon kojih će biti uvjetovan ići dalje istim putem dok ne dođe do bezizlazne situacije.
Dopuštajući biti kušan Gospodin Isus nam je dao primjer kako se postaviti prema sotonskim privlačnim ponudama pozorno otkrivajući đavolje ciljeve i ne dajući se uhvatiti u njegove zamke. To je izvedivo od trenutka kad se vjerno držimo Božje riječi, kad svim žarom želimo razvijati božanski život u sebi i držimo prvenstveno do njegovih vrijednosti u svome životu, vjerujući u njegovu ljubav. Dopustiti da se uvuče sumnja ili napravi pukotina u našem odnosu prema Bogu, vodi nas potom prema stvaranju nepremostivog jaza, te svojevrsne izolacije u sotonskom okruženju iz kojeg potom ne možemo pobjeći, jer smo sami porušili mostove prema Bogu, koje je, uostalom, on sagradio prema nama. Isus nas tako, tjerajući sotonu svojim odgovorima, uči kako i sami moramo živjeti od Božje riječi kao od kruha, kako Boga ne smijemo iskušavati, nego mu se klanjati i njemu jedinome služiti. Uči nas da je za čovjeka blagoslovljenije odricanje na koje ga Bog poziva, nego obilje koje mu sotona nudi. Vrijeme korizme nam stoga treba biti time obilježeno i po tome prepoznato, kako bismo odbili lažnu privlačnost zloga, te ostvarili sebe i svoj život u potpunoj vjernosti Bogu.
