Sveta Bogorodica Marija
Dok u liturgiji današnjega dana, osmoga nakon Božića, čitamo čitanja koja govore o Božjem blagoslovu i smilovanju nad čovjekom i čovječanstvom, u središtu naše pozornosti je lik Presvete Djevice koja je, ne prestajući biti djevica, postala ujedno i majkom. Točnije, postala je majkom Božjemu Sinu, te je zato častimo kao Bogorodicu. Marija iz Nazareta postaje primjer koji potvrđuje da je Bog htio u izobilju izliti svoj blagoslov na svako pripadnika svoga naroda. Jer ako je nekoga Gospodin blagoslovio u punini, onda je blagoslovio nju koju je predodredio i izabrao za majku svome Sinu, a ona je u potpunoj vjernosti vršila svoje poslanje. Primila je izobilje blagoslova po punini milosti kojom ju je obdario, te su se svi oni pobožni zazivi kojima su Izraelci trebali zazivati blagoslov jedni na druge, u njoj došli do cjelovitog ostvarenja. Nju je Gospodin blagoslovio i čuvao, na nju je svratio svoj pogled i ispunio je svojim mirom, te je od tog trenutka ona bila nositeljica milosti, mira i blagoslova koji su se nastanili u njezinom biću snagom Duha Svetoga i utjelovljenjem Sina Božjega. Ako je postojalo ljudsko biće obasjano licem Gospodnjim, onda je to bila ona koja je rodila na svijet Svjetlo svijeta, to jest Svjetlo koje je od vijeka izišlo od Svjetla.
No čin rađanja ne određuje samo onoga koji je rođen, već određuje i onoga koji rađa. Onaj tko rađa koristi svoju moć života, to jest moć koju je primio od Boga izvora svakoga života. Onaj tko rađa koristi moć da daje primljeni život, no tim darivanjem života uspostavlja jedan novi odnos. Osoba koja rađa postaje majkom, roditeljkom jednom novom biću. Rađanjem je ušla u novi životni odnos koji do toga trenutka nije postojao. A taj novi odnos je zahtijeva njene dodatna snage i odgovornost. Tako Marija iz Nazareta nije više samo Nazaretska Djevica Bogu potpuno posvećena, već je ona ujedno i Majka koja ipak nije izgubila svoje djevičanstvo. A jer je rodila Sina Božjega kada je došao trenutak da ga Bog pošalje na zemlju da izvrši poslanje u svijetu primila je najuzvišeniji naslov Majke. Time se između Boga i čovjeka, ali i čovjeka i Boga ostvario jedan novi odnos: Bog se sveo na mjeru čovjeka, a ljudsko biće je primilo uzvišeno dostojanstvo po mjeri Božjega očinstva. Božji Sin se ponizio da postane čovjekom, a Mariju je uzvisio do mjere da je postala Bogorodicom, to jest Majkom Božjom. I kao što je Sin Božji ušao u najneposredniji odnos s ljudskom naravi tako što je i sam postao čovjekom, Marija je uzvišena do najvećeg stupnja dostojanstva da je zaslužila biti nazvana Majkom Božjom. Tako se Bog ponizio pred čovjekom do mjere da mu je ljudsko biće bilo nadređeno u ljudskome življenju. U tom duhu se mogu tumačiti i riječi svetoga Pavla koji reče da je Sin Božji bio ‘Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo’.
Sve ovo što vrijedi u odnosu Gospodina i Marije vrlo je značajno za svakoga čovjeka. Jer je svaki čovjek pozvan ostvarivati ovu novu i cjelovitiju razinu odnosa koji postoje između Boga i čovjeka, a kojima je kruna bogomajčinstvo. Na žalost danas živimo u društvu u kojemu prevladava mentalitet koristoljublja. S drugima ulazimo u odnose i ostvarujemo ih samo ako su nam probitačni, te svedemo odnos s drugima samo na traženje vlastitih probitaka. U tom smislu se ni majčinstvo dana ne vrednuje i ne promatra kao uspostavljanje jednog novog životnog odnosa koji dušu uzvisuje, već ograničenje, teret i obveze koje žene onemogućuje u njihovu društvenom ostvarenju. Tako mnogi padaju u zamku koju im namješta zlo, te odbijaju služiti životu, jer im se služenje životu predstavlja kao ograničenje i sputavanje vlastite osobnosti. Naravno da onda ne vide da je i sam Bog služio životu upravo time što se odlučio roditi kao čovjek, jednako kao što ne vide da je to put uzvišenja. Doista, ako je Bog postavši čovjekom služio životu, Mariji je iskazana neizmjerna čast da služi Životu Božjemu.
Stoga je i svakome od nas dana posebna zadaća otkriti veličinu dara života, to jest začeća i rođenja kojim smo određeni za život i pred životom. Štoviše, ne samo da smo određeni na statičan način, već na vrlo dinamičan, jer nam je dano uspostavljati životne odnose do mjere onih božanskih odnosa koje je ostvarila Marija u svome biću. U ovoj narušenoj i nagriženoj kulturi smrti koja sve čini da dokine ili uništi one iskonske odnose kojima se čovjek očovječuje, pozvani smo poći Marijinim putem te bez straha služiti Bogu živomu i njegovu utjelovljenom Sinu. Samo oni mogu raspršiti predrasude prema životu koje nosimo kao ljudi, umjesto da ljubimo život kao najuzvišeniji Božji dar kojem smo pozvani služiti majčinskom ljubavlju i poniznošću. Samo tako od majčinstva prema životu možemo doći do bogomajčinstva, to jest do božanske odgovornosti jednih za druge, sukladno Božjoj volji i odredbi. Neka nas u tome zagovara ona koja je zavrijedila biti Majkom Božjom, jer nam je ona najbolji putokaza kako ići putem života ovdje na zemlji, da bismo jednom došli u njegovu puninu u nebesima.