16. nedjelja kroz godinu – A
Iskustvo mnogih ljudi sa životnim planovima je takvo da se često pitaju kako to da im se u životu događa zlo, iako su sve dobro planirali ili poduzeli sve da bude dobro. Napravili su dobre planove i odlučili se za dobru izvedbu, a na kraju sve ispadne krivo. Na poseban način to pojedinci uočavaju kada je riječ o odgoju. U odgoj svoje djece ulože toliko riječi i pouka, toliko poticaja i napora, a može se dogoditi da dijete kasnije sve čini naopako. Ljudi se tada čude odakle neprimjereno ponašanje i čudni stavovi, jer ih roditelji nisu tome poučavali, nego su ih poticali da idu ispravnim putem.
No, u životu, a napose u odgoju, treba računati i sa zlom, kako nas Gospodin potiče ovom prispodobom o sijanju kukolja. Jer uvijek ima onih koji su spremni sijati kukolj. To je svojevrsni fenomen da postoje ljudi koji se stavljaju u službu zla i Zloga, pa svoje darove i snage koriste da siju kukolj laži i podmetanja protiv svojih bližnjih. Ne radi se, dakle, samo o ljudima koji su slabi i grešni, te uslijed svoje slabosti i grešnosti čine grijeh, jer je i grijeh svojevrsni kukolj. Isus, naprotiv, spominje ljude koji svjesno čine zlo drugima i bore se protiv Božjeg usjeva.
Jer sam Bog sije u srca ljudi svoju riječ i svoje vrijednote, sije istinu i pravdu, dobrotu i ljubav. Neshvatljivo je da ima onih kojima smeta napredak pojedinca i zajednice, pa pod krinkom noći, budno pazeći da se ne sazna da su to oni radili, siju kukolj i otrov laži i izopačenosti. To su ljudi koji se raduju tuđem zlu i sve čine da do zla dođe, a onda sebe prikazuju pravednicima, jer nitko ne zna da su upravo oni radili pod krinkom noći.
Ako se uspiju sakriti pred ljudima, sigurno se neće moći sakriti od Gospodina kada on dođe preispitivati njihovu zloću i licemjerje, a njihove će maske pasti kada se očituje koliko su zla učinili svojim bližnjima pod krinkom noći. Ako će Gospodin izreći kaznu nad onima koji su bili kukolj, koliko će tek kazniti začetnike kukolja koji narodu Božjemu oduzimaju plodnu zemlju i guše te usporavaju njegov rast u milosti i ljubavi Božjoj.
A sve one koji trpe zbog sijača kukolja, kao i zbog posijanog kukolja na njivi Božjoj, Gospodin poziva na strpljenje. Valja nastaviti hoditi u vjeri, rastući kao pravo žito Božje, a Gospodinu prepustiti da on odstrani kukolj i kazni sijače kukolja u njihovom bezumlju i zloći, koja sije mržnju i laži unutar Crkve Božje. Jer oni ne samo da posiju kukolj, nego čine sve da uvjere javnost kako je kukolj istinsko sjeme Božje, te dodatno pokušavaju stvoriti zabunu među narodom Božjim, za što su dodatno odgovorni pred Bogom, čiju su njivu zagadili svojim gadostima i bezboštvom. A najgora vrsta sijača kukolja čak uzima sebi za pravo i ulogu čuvara Božjeg usjeva, što koriste kao paravan da dodatno ugroze i oštete Božju svojinu, dok istovremeno iskorištavaju sve pogodnosti svog položaja za sebe i svoje izopačene planove pod krinkom noći.
Upravo zato što je svjestan takve situacije ljudskoga roda, Gospodin nam priča ovu prispodobu da nas pouči kako u životu trebamo računati s sijačima kukolja oko nas, a napose kako im je drago sijati kukolj na Božjoj njivi, jer se zlo najviše protivi Božjim planovima. Valja računati na to da ima ljudi kojima je užitak lagati i podmetati protiv svega što je Božje, jer im je zlo obuzelo srce, pa nisu mirni dok ne posiju kukolj na njivi Božjoj.
No, pomognuti Božjom riječju, trebamo ići dalje i ne obazirati se na kukolj i njegove sijače, jer će ih jednom dočekati srp Božji. Nama je odvažno svjedočiti, sijući Božju ljubav, milosrđe i praštanje, jer samo po tome ljudska srca mogu ostvariti svoj smisao i cilj. Tko u srca sije mržnju, hladnoću, sljepoću, laži i podvale, jednom će primiti zasluženu kaznu, jer se svjesno opirao Bogu i njegovoj Crkvi, a sve je to činio preko ljudi, kvareći njihova srca i duše te tražeći u tome zluradu zadovoljštinu. A najveća sljepoća koju pokazuju sijači zla jest činjenica da Bog može učiniti da njegovo žito, dok raste uslijed tako izazovnih i zahtjevnih okolnosti, dodatno očvrsne i ne dopusti da se zaguši zloćom i lažima, nego da još bolje i zdravije raste u čestitosti života.
U tom duhu, Isus ne želi da budemo naivni i da mislimo kako je u ljudskom društvu sve idealno. On nas potiče da budemo svjesni da postoji zlo koje, i među ljudima, ima svoje satelite – prikrivene sijače zla. No, njihovo zadovoljstvo je tek privremeno, a to su ljudi koji nemaju ni mira ni stabilnosti, jer njihovo unutarnje zlo čini ih nestabilnima. Što više zla planiraju, to se više pokazuju kao izopačeni ljudi, njihovo zlo ih čini nesretnima i nestabilnima.
Nama je, naprotiv, poslanje odgajati ljude snagom koju nam daje Gospodin i sveta Crkva, te ih obdariti Božjim darovima koje kukolj ne može zagušiti, ma kako se trudio. Ne smijemo dopustiti da sijači zla pomrse račune dobru sjemenu koje je Bog posijao u nas, jer on sije samo ono što je dobro i spasonosno. Trebamo živjeti prema Božjoj riječ, sijati ljubav i dobrotu, praštanje i plemenitost, te odgajati u istini i pravednosti Božjoj, kako bismo stvorili naraštaj vjernika koji ovdje na zemlji žive čestito i zaslužuju biti skupljeni u vječnu Božju žitnicu.