10. nedjelja kroz godinu – B
Za cijeloga svoga djelovanja naš Gospodin je imao problema sa svojim protivnicima koji su ga htjeli ušutkati na različite načine. Ali, na njihovu žalost, nikada nisu imali dovoljno argumenata da to i ostvare, jer njihove optužbe nisu imale pokrića u stvarnosti, već su bile izmišljotine, laži i klevete na njegov račun. Jer kada zločestim i izopačenim umovima ponestane argumenata, onda se ne libe diskreditirati onoga koga uzmu na zub, jer se ne uklapa u njihove životne koncepcije. Jedna od prokušanih taktika diskreditiranja je lijepljenje etiketa. A jer je čovjek kojim gospodari zlo vrlo ograničen u svome iskustvu, on ne zna drukčije etiketirati, već sudeći po sebi. Takav svojim suparnicima lijepi etikete koje su izišle iz njegova srca, te nemaju nikakve veze sa stvarnošću. Tako se i u toj situaciju pokazuje da svaki koji govori, najprije o sebi govori.
Upravo to se dogodilo i Gospodinu kojemu su htjeli koješta spočitnuti, ali jednostavno ne mogoše jer sve negativno što su mu htjeli pripisati, nije odgovaralo istini. A da su mu i imali što zamjeriti, ne bi uspjeli ništa od toga dokazati, jer jednostavno nisu bili na njegovoj razini. Ne posjedujući njegovo snagu duha, nisu bili kadri suočiti se i raspravljati s njime. Zato su kukavički djelovali iza leđa, te su davali svoja tumačenja svemu što je on radio. Jedno od najizopačenijih je bila tvrdnja da je opsjednut, to jest da ima Beelzebula, poglavicu đavolskoga, te da po njemu izgoni đavle. Tako su oni sotonizirali Gospodina koji je jedini bio kadar pobijediti sotonsku moć. A kako se njima nije dalo izvući iz sotonskih šaka, tako su njega proglasili opsjednutim, skrećući pozornost sa samih sebe. Doista je to bio vrhunac proturječja i drskosti, jer su njemu koji je izgonio zloduhe pripisali da je opsjednut. To je bilo krajnje bezobrazno, no oni nisu prezali ni od čega. Jer nisu mogli spriječiti njegovo djelovanje ni onemogućiti njegovu snagu, oni su se okomili na to da ga prikažu sotonskim suradnikom. Tako su ujedno skretali pozornost sa sebe i svojeg opiranja obraćenju. Njegov uspjeh i njegov radikalizam, prema njima, nije mogao doći od Boga, već od Zloga. Tako su tvrdili jer su bili ljubomorni i zavidni na njegov uspjeh, na propovijedanje i na pozorni posluh kojim su ga ljudi pratili. Zato su svoju zavist izražavali ogovaranjem i klevetom.
Slično se prema Isusu odnosi i današnji svijet koji želi ostati u svojim grijesima, pa mu smeta Isus koji bi ga htio spasiti od grijeha. Želi ostati u svojim lažima, pa mu smeta Isus koji ga želi prosvijetliti istinom. Želi ostati u mrežama svojih strasti i ovisnosti, pa mu smeta Isus koji ga želi osloboditi. U svim tim situacijama Isusa se etiketira kao nepoželjnoga, kao onoga koji nas želi zarobiti i sebi podrediti, kao nekoga čija istina nije dovoljno ‘široka’ za čovjeka, čija istina nije dovoljno univerzalna i otvorena pravim vrijednostima. Osjećajući da je Isusov život kao takav prijekor životu i stavovima mnogih, današnje društvo ide u agresivni napad poput ovog farizejskog u Evanđelju. I da ne dopuste Isusu previše slobode i prostora izražavanja, svim silama se trude ograničiti mu djelovanje, ušutkati ga. Žele ishoditi potpunu kontrolu i ne žele dati da se izjašnjava o pojedinim temama koje njima nisu po volji i koje ‘ugrožavaju njihovu slobodu življenja i izražavanja’. Nastoje ga preduhitriti na način da oni kažu njemu ono što znaju da oni čine i da bi trebalo reći njima, sukladno onoj snalažljivoj lopovskoj izreci: “Drž’ te lopova!”. Tako i oni, prije nego se ljudi snađu, zamijene teze, kao što učiniše farizeji u današnjem Evanđelju, izgovore na Isusov račun optužbe za koje su slutili da bi mogle biti njima izgovorene.
Upravo zato što vidimo kako ovo društvo funkcionira i kako agresivno proziva Krista i njegov nauk kao neljudski i nehumani, dok bezboštvo i bezakonje stavlja na pijedestal kao primjer humanosti i humanizma, mi vjernici smo pozvani prionuti uz njega. On je jedini moćan osloboditi nas od svih sotonskih napasti, te nas obdariti svojim Duhom, kojega nije čuvao ljubomorno za sebe, već ga donio i nama. On je jedini kadar osloboditi nas od nečistoga duha kojima nas zlo želi zaposjesti i opsjesti, a osloboditi nas Duhom Svetim i učiniti nas tako svojom braćom i sestrama. Otvorimo mu stoga svoja srca i dopustimo da nas svojom riječju oduševi, a Duhom nadahne kako bismo iz sebe istisnuli svaku nečistoću i svaku škodljivu prisutnost poglavice đavolskoga i njegovih zloduha, a živjeli po nadahnuću našega Gospodina i zavrijedili nagradu života vječnoga.