16. nedjelja kroz godinu – A
Drugu nedjelju za redom slušamo Isusove pouke u prispodobama uzete iz poljodjelskog seoskog života, a kojima je Gospodin opisivao važne duhovne stvarnosti. Dok je prošle nedjelje naglasak više bio na osobnome primanju sjemena Božje riječ i plodnosti, ovisno o mjeri i raspoloživosti primanja, dotle ove nedjelje slušamo prispodobu koja daje sličnu pouku, ali upravljenu za život društva. Jer o plodnosti ili neplodnosti pojedinca ovisi također i plodnost i neplodnost društva u cjelini. Doista, gotovo da nema nekoga od nas koji nije imao nešto što bismo mogli nazvati neobičnim iskustvom. Naime, kad se baš svojski potrudimo da sve činimo dobro, kad se založimo da sve što činimo bude na slavu Božju i sukladno njegovoj volji i odredbama, upravo tada prolazimo kroz velike kušnje i nailazimo na velik prepreke u životu. To nas tjera da se pitamo odakle i zašto se događa tako da upravo onda kad radimo sve kako treba, dođu kušnje i nevolje, razne protivštine i dodatne poteškoće? Ili pak to možemo vidjeti jasno i u odgoju djece. Nema toga roditelja koji ne želi dobro svojoj djeci i koji ne teži k tome. Potom ima i velik broj onih koji se trude do kraja prenijeti sve vrijednosti, odgojiti ih kao prave kršćane i vjernike. Koliki su se samo pitali kako je to moguće i zašto se događa da dijete kojemu se da sve najbolje i potiče ga se da ide pravim putem, onda završi na stranputici, odbaci sve pouke i savjete, odbaci roditeljski i vjerski odgoj, te zastrani i od Boga i od obitelji.
Na takva i slična pitanja Isus daje odgovor u današnjem Evanđelju u ovoj usporedbi o žitu i kukolju. Kukolj je biljka slična žitu, te se u prvi mah i ne vidi razlika, kao što i mi ne možemo tjelesnim okom vidjeti razliku između čovjeka i čovjeka, to jest ne možemo vidjeti što se sve događa u duši čovjeka. Mnogo toga nam se u prvi mah i ne mora činiti neispravnim ili pogrešnim u njegovu životu, ali kad dođe vrijeme da se pokažu plodovi, onda iziđe na površinu što mu je u duši, to jest radi li se o žitu ili kukolju. Mnogi ljudi su se tako i opekli, ne kažem na drugim ljudima u društvu, već i na vlastitoj djeci. Zato je ova Isusova prispodoba korisna, ne samo da nam analizira situaciju kad je se već dogodilo što se moralo dogoditi, već i da nas unaprijed upozori na čestu pojavu u životu. On nam daje i odgovor zašto se to događa, teko da, ako njemu vjerujemo, trebali bismo se ozbiljno uhvatiti u koštac s životnim izazovima polazeći od odluke da ćemo njega i njegove pouke pozorno slušati.
Polazeći od ove Isusove riječi, nitko se ne bi trebao zavaravati. Sotona koji sije zlo, ali pod krinkom neutralnosti, ne miruje. On djeluje na ljudske duše i traži načina onesposobiti ih za život i učiniti ih besplodnima. I to se događa tiho i neprimjetno dok ne bude kasno. Gotovo nikada neće poticati na nešto što se odmah prepoznaje kao zlo, ali će rado čovjeku svoje stavove i djelovanja prikazivati sličnima dobru, kao što i kukolj sliči pšenici. Kako vidimo on je vrlo aktivan i zauzet u svome poslu, premda mi ljudi ne možemo ni razumjeti zašto on to čini i što mu to treba. No s druge strane je nerazumljivije zašto mi ljudi prihvaćamo njegovo štetno sjeme, čime sebe činimo besplodnima. Nerazumljivo je kako mi ljudi prihvaćamo njegove ponude i pravimo jednu vrstu duhovnog samoubojstva, no to je dio stvarnosti našega života.
Isus nam tako skreće pozornost da život nije idila, već da trebamo računati da u našem svijetu i društvu ima onih koji imaju zla i iskrivljena uvjerenja i stavove, ima onih u čija srca je sotona posijao kukolj i oni ga uredno i gorljivo šire kao da spašavaju svijet, a u biti tako ga čine neplodnom njivom. Kukolj su, dakle, svi oni koji žive neuredno. Ne samo oni koji čine one očite grijehe kao što je ubojstvo i krađa, kriminal i korupcija, već i svi drugi koji ne gledaju na opće dobro, već samo na vlastiti probitak. Kukolj je svaki od nas koji uzurpira zemlju vjerujući da mu je dana kao prostor za zabavu i užitak, jer time čini sebe neplodnim, a drugima oduzima prostor i mogućnost plodnosti. Kukolj smo svi mi kada živimo samoživo i kada činimo bilo što što ne bi vodilo vječnome cilju. Kukolj smo svi mi koji svodimo život na zemaljske vrijednosti, a on nam je dao za nebeske. Kukolj smo kada živimo za ograničene ciljeve i pretvaramo zemlju samo u zemaljsko kraljevstvo, umjesto da živimo za vječnost, svjesni da nam je zemlja dana kao prostor na kojemu živjeti za neprolaznu vječnost. Kukolj smo kada kao ljudi živimo na zemlji ne prihvaćajući da su naši istinski ciljevi oni koje nam je odredio Gospodin. Ako svatko ima svoje i različite, samo je znak da jedni drugima iscrpljujemo plodnost svojim neplodnim životom, crpimo snagu i život čineći da nam se životi potroše umjesto da se izgrađuju neprolaznim dobrima.
Zato nas ovom prispodobom Isus poziva da budemo svjesni i oprezni. Ako mi budemo spavali, naš duhovni neprijatelj sigurno neće. No apsolutno u sebi ne smijemo ostavljati prostora za sjeme kukolja, jer će nam uzurpirati zemlju duše i učiniti je neplodnom. Iz sebe kukolj trebamo odmah i u korijenu čupati, a s drugima imati strpljenja, svjesni da samo i sami imali u svom srcu kukolja, te da smo imali i tražili razumijevanje za sama sebe. Tko ima uši, neka čuje.