2. nedjelja kroz godinu – C
U današnjem evanđeoskom odlomku čitali smo izvještaj iz pera sv. Ivana o svadbi u Kani Galilejskoj. Za vrijeme svadbe dogodila se jedna sporna situacija: svatovima je ponestalo vina, te su se poslužitelji našli u nevolji što dalje učiniti, jer bi sigurno to narušilo raspoloženje svatova, ali i ugled mladenaca na početku njihova obiteljskog životnoga puta. To je bila prigoda da intervenira Presveta Djevica bilo kod poslužitelja, bilo kod svoga Sina koji će potom pomoći da se ova situacija razriješi. On će pretvoriti vodu u vino, kako je već opisano, te će tako održati dobro raspoloženje među svatovima, spasit će domaćine od sramote, a poradi kvalitete vina nastalog iz vode, ponukat će ravnatelja stola na komentar: “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”
Ovaj evanđeoski događaj svjedoči o mogućim previdima u ljudskom životu kojih se svi boje. Riječ je o previdima koji mogu prouzročiti pomanjkanje bitnih životnih sadržaja. Jer nitko od ljudi ne voli nestašice, te se svi žele osigurati protiv njih. Zato se i pripremaju za važne trenutke života, kao što je u ovom slučaju svadba koja ima svoje standarde, te je logično da domaćini ne želi zakazati u takvim trenutcima života koji se pamte dugo i traju do vječnosti. Unatoč svemu može se dogoditi pokaji previd ili može doći do nepredviđene situacije kao što je pomanjkanje vina na svadbi. Takvo pomanjkanje mogući je znak loše procjene ili pak nedostane odgovornosti prilikom pripremanja važnih događaja.
No opisani događaj može predstavljati i veliku nestašicu ljudskosti koja je u biti najveći problem čovjeka današnjice koji se predobro opskrbio i osigurao protiv izvanjskih nestašica. Napose kad slavi slična slavlja onda to čini u obilju koje ponekad prelazi i u obijest i bahatost. Ne samo da paze da ne bi nešto nedostajalo, već se žele pokazati koliko imaju i koliko je to bolje od onoga što imaju drugi. Ali njihova potreba da se osiguraju, da nešto steknu, da imaju više od ostalih ili da se pokažu boljima od njih, često ih navede u napast da se posluže strategijom pijanoga gosta koju je spomenuo ravnatelj stola. To je strategija da morate ljude dovesti da se podnapiju, nakon čega im možete podvaliti što god želite. To se često vidi u trgovini ili u uslužnim djelatnostima, kada svoje kupce ili klijente trebate raspoložiti, dovesti ih do toga da se opuste, nakon čega im možete bolje prodati ili čak podvaliti što želite. A to čega se moramo bojati u trgovačkoj svakodnevnici samo je pokazatelj narušene ljudskosti, to jest stanja u društvu kao takvome. Onima koji vode društvo kao da je cilj imati što više pijanih ljudi, ali ne opijenih samo vinom, već i drugim opojnim sadržajima kojima se hrani i opija naša ljudskost. Osim vinom i opijatima, danas se čovjek napio svoje moći i zemaljske sigurnosti, napio se svoje imovine i posjeda, napio se zabava i užitaka, te od toga ne vidi ništa drugo. Zato i društvo, da bi stvorilo što je moguće više ‘pijanih’ ljudi, stvara im privid obilja i sigurnosti s ciljem da se opuste konzumirajući najprije ono što je kvalitetnije, da bi im potom mogli podvaliti bilo što onda kad ne znaju za se.
To je strategija pijanoga gosta kojom se služi suvremeno društvo u oblikovanju čovjeka i čovječanstva. Daje mu sigurnost i stvara privid obilja, ali mu ne kaže koliko je to obilje krhko i prolazno, trošno i lako potrošivo. Tako ga opije i omami da više ne zna za sebe i ne zna više upravljati svojim ljudskim sposobnostima i duhovnim moćima. Kad se čovjek opusti u zemaljskoj sigurnosti, kada sebi stvori dobro raspoloženje zabavnim okruženjem, onda je on laka žrtva kojekakvih ponuda ovoga svijeta. Sada znamo zašto je Isus pretvorivši vodu u vino napravio dobro vino i pred kraj svadbe, jer je htio pokazati ljudima da trebaju čuvati svoju ljudskost, te da im Bog u tome želi pomoći. Bog ne podvaljuje ljudima, kao što to čine oni sami sebi. Bogu koji ljubi čovjeka ne treba strategija pijanoga gosta, već se bori protiv nje. Božji Sin ne želi da ljudi budu ošamućeni od opojnosti i opijata ovoga svijeta, već da budu potpuno svjesni, od početka životne svadbe pa sve do kraja. On ne želi da budu zavedeni potrošači koji nemaju osjećaja za trošenje, pa najčešće potroše svoju ljudskost, već da do kraja čuvaju i izgrađuju sebe u odgovornosti i trezvenosti. Isus ne želi da čovjek bude lak plijen za prodavače loših usluga, već on sam dolazi služiti onoj istinskoj kvaliteti života.
Zato nam se i u ovom događaju naš Gospodin pokazuje kao prodavač dobrih usluga, kao domaćin koji ne želi opiti i iskvariti čovjeka da mu potom podvali loše vino, već u svakom trenutku za nj čuva ono najbolje. Ljudi koji se služe strategijom pijanoga gosta ponašaju se sukladno onoj vrlo lošoj pučkoj izreci koju su izmislili sebi kao opravdanje: Bog je najprije sebi bradu stvorio. Te sukladno tome svatko misli najprije na sebe i svoj probitak. Ali to ne vrijedi za Boga i nema veze s Bogom. Jer Bog je mislio najprije na čovjeka i za čovjeka je čuvao ono najbolje vino do kraja kada je poslao svoga Sina po kojemu čovjeku daje sve bezuvjetno i bezrezervno. U prvom redu daje mu sve da ga očovječi i spasi od trošenja ljudskosti. Daje mu obilje darove mira i dobre volje, poštenja i poštovanja, odgovornosti i ljubavi, i svih drugih darova kojima izgrađuje svoju ljudskost. Štoviše, poziva nas da svi dođemo na svadbu života kojoj je on domaćin i na kojoj se pije čudesno vino njegova svetog božanstva.