Bogojavljenje – 2009.
Možda bi netko i danas htio događaj Isusa Krista, njegova utjelovljenja i rođenja, promatrati u skučenim okvirima jednog naroda ili jedne religije, kao da bi se on ticao samo povijesti spasenja židovskog naroda i Božje objave koja se dogodila u tom narodu, dok za druge ljude ne bi imao značenje, ni poruke ni sadržaja. Međutim, današnja svetkovina Bogojavljenja, kojom Crkva slavi dolazak ove trojice nežidova u Betlehem, da se poklone židovskom kralju, jasno upućuje na to da događaj Isusa Krista, počevši već od njegova rođenja, ima značenje širih razmjera, nego bi se to u prvi mah moglo činiti.
Premda je Krist Gospodin došao u skrovitosti betlehemske noći i u ozračju jedne skromne obitelji, premda je došao kao onaj koji ne buči i ne razglašava svoj dolazak kao nekakav iznimni pompozni događaj, to ipak ne znači da je došao samo za mali broj ljudi. Time što se rodio u židovskom narodu, to ne znači da nije došao i za sve ostale narode. Time što je bio Židov, ne znači da nije želio pristupiti svakom čovjeku, bez obzira iz kojeg plemena, puka i naroda, te ući u njegov život, običaje i kulturu uzdižući ih i oplemenjujući. Time što je njegovo utjelovljenje i rođenje bilo jedan konkretni događaj u povijest čovječanstva, koji se zbio u točno danom trenutku, ne znači da nema i svoje sveopće značenje za svako vrijeme. Time što se zbilo na malom pedlju zemlje između Betlehema i Nazaret, ne znači da nema značenje za svaki prostor, cijeli svijet i svemir.
Dolazak trojice mudraca u Betlehem mnogostruko je značajan i znakovit. Nije to bilo samo pitanje kurtoazije, nego je odraz istinske potrebe i traženja. I premda Riječ još bijaše nijema kao čovjek, u malom Betlehemskom Dječaku, u njoj je prebivala punina božanstva. Premda još nije izgovarala riječi u ljudskim kategorijama, oko sebe je širila sjaj svoga spoznanja rječito govoreći svima oko sebe koji su joj se klanjali. Mudraci su osjetili i prepoznali taj govor Riječi i poklonili su joj se dajući svoje darove.
Tako su ovi kraljevi – mudraci postali i simbol potrebe da ljudski um, koji je i danas kao i nekada sklon proizvoljnom gomilanju riječi, krene ususret Božjoj Riječi, da joj se pokloni, da je primi kao kriterij i preduvjet snage vlastite riječi. Zato je poruka ovih ljudi da otajstvo Božjeg utjelovljenja od prvog trena ne ostaje skriveno čovjeku kao takvom, te stoga nijedan čovjek ne može živjeti kao da ga se to otajstvo ne tiče. Tko živi život, ali ne na običan način, već želi živjeti spoznajući mudrost koja od Boga dolazi, svjestan da je svaka istinska mudrost od Boga, te da upućuje na Božju Mudrost što se utjelovljuje, ne može zanemariti to otajstvo i ne može ga smatrati nebitnim u životu.
Ljudska riječ i mudrost tek kad se poklone Božjoj utjelovljenoj Riječi i Mudrosti zadobivaju iskonsku snagu i pravo ostvarenje. Jer čovjeku riječ nije dana da bi se zadovoljio blebetanjem, a razum da bi živio nerazumno i u mudrovanjima, nego mu je dan razum da spozna mudrost i istinu Božju. Ljudskim razumskim moćima dana je moć da spoznaju i uriječe Božji Logos u vlastiti život i da ga izreknu vlastitom riječju. To je ono što su u konačnici učinili kraljevi mudraci kad su izdaleka došli u Betlehem pokloniti se Kristu Gospodinu. Preko njih je ljudski razum prihvatio činjenicu da mu je Božja Riječ došla ususret, te se više nikad nije odrekao te plodonosne suradnje i takvog . A prema njihovu trudu i naporu može se zaključiti da je razum pozvan dolaziti ususret Riječi Božjoj preko svojih životnih traženja, ako želi pronaći ispunjenje svoga smisla.
Od nas kršćana, na prostoru naše zapadne civilizacije koja se hvali svojim razumskim dometima, očekuje se da poput mudraca trajno upućujemo razum prema izvoru istinske mudrosti koja se utjelovila u Betlehemskom Dječaku. Ujedno se od nas očekuje da mu budemo svjedoci, jer njegov dolazak, kao njegova poruka i djelovanje, ne tiču se samo nas, u nekoj ograničenoj kulturi, civilizaciji ili narodu, nego se tiču svakog čovjeka koji ima potrebu u Kristu pronaći ispunjenje svojih razumskih traženja, to jest dubinu istinske Mudrosti. Dao Bog da im ponudimo takvo svjedočanstvo, da im budemo zvijezde repatice koje ih vode k betlehemskoj štali na poklon Kristu Gospodinu, da nas svih obdari spasenjem života vječnoga. Amen.