5. uskrsna nedjelja – B
U današnjem Evanđelju Isus, nakon što smo prošlu nedjelju čuli da govori o sebi kao pastiru, koristi i jednu drugu sliku koja označava iznimnu potrebu životne povezanosti svakog vjernika s njime. Radi se o slici trsa i loze koja se nadovezuje na starozavjetno poimanje izabranog naroda kao Božjeg vinograda. U tom duhu i kontekstu Isus je želio izreći jednu veliku istinu, a to je da je nakon nevjere izabranog naroda on taj pravi Božji vinograd na kojem rastu nove mladice što donose plodove života vječnoga. Onaj stari vinograd je zakazao iznevjerivši se, da bi onda i njegovo poslanje bilo privedeno kraju, nakon čega je ovaj novi vinograd, izravno zasađen rukom Očevom, donio nove i trajne plodove, vinograd koji se više neće iznevjeriti svome Stvoritelju. Međutim, ova činjenica odmah potvrđuje i neke druge činjenice i istine koje je Isus želio izreći ovom usporedbom.
Ako je on istinski trs, znači da ima i onih koji bi se htjeli prestaviti za trsove, a to nisu, već su lažni krivi trsovi. Ovo također može značiti da čovjek ponekada sam sebi želi biti trs, autonoman od Boga i rasti na svojoj vlastitoj zemlji i donositi plodove bez božanskog utjecaja i zahvata. Na žalost čovjek nije niti svjestan kako po svojoj konstituciji nije sposoban donositi takve plodove, kao što ne može biti sam sebi i po sebi biti trs. Zaboravlja da je običan smrtnik koji nema život u sebi, koji sam sebi nije dao život, a samim time što bi želio biti neovisan, pokazuje naznake i težnje prema životu vječnome, pokazuje da u njegovu biću postoje strujanja života vječnoga. Međutim može se dogoditi da ih eventualno kanalizira na pogrešan način, to jest da ih zatvori sam u se, umjesto da u svom biću dopusti strujanje života iz korijena. Kao što bi se i riječni tok, kad bismo ga zatvorili na određenom dijelu, pretvorio ili u vodu stajaćicu ili bi potpuno presušio, tako je slučaj i s trsom koji ne bi više htio svoje postojanje crpiti iz korijena života, već iz sebe samoga.
Ovom usporedbom Isus nas poziva da mislimo na vlastito ukorijenjenje, za koje je normalno da ga tražimo, ali je besmisleno misliti kako je moguće takvo ukorijenjenje pronaći u drugom čovjeku ili pak u vremenitom i prolaznom svijetu koji čovjeka može ukorijeniti jedino u smrt, dok mu se svojim privlačnim osmijehom dodvorava, ali samo do te mjere da ga zavede, uljulja i strovali u propast. Stoga odnos Boga i čovjeka na koji nas Isus poziva ovom usporedbom nije sporedan ni nevažan, kao da bi čovjek mogao i bez toga, nego je ovaj odnos vitalno bitan za njegovu ukorijenenost u život, jer mu samo Bog jamči siguran tijek života i daje trajnu svježinu.
Čovjeku stoga ne ostaju drukčije mogućnosti od one dvije temeljne: ili biti ucijepljen u Boga ili biti ucijepljen u svijetu. Sam sebi nije dao život i ne može sebi biti ni počelo ni cilj. Život je primio kao izdanak, kao mladica nikla iz zemlje, čega je svjestan i sam od sebe. No s druge strane, Isus nas uči da smo iznikli ne samo iz obične zemlje, nego bismo trebali shvatii kako smo izrasli i kao plod ljubavi dobrog Vinogradara. On je zasadio trs, te je htio da izniknemo na tom trsu, koji nam objavljuje da nismo slučjano iznikli, već da iza našega života postoji skrb očinske ruke koja nas je s toliko pažnje i umiješnosti dovela do života i vodila kroz život. U trenutku kad to zaboravimo i previdimo, sami sebe osuđujemo na odvajanje od izvora života. Onda kad pomislimo da možemo živjeti samostalno, bez Boga, a izrasli smo kao njegova mladica, pali smo u grijeh udaljujući se nezahvalni od njegove ljubavi i skrbi.
Isus i njegovo uskrsnuće pružaju nam konačni preokret u sagledavanju svoga života. Onda kad smo ucijepljeni u njega, koji je jedno s Ocem i Duhom Svetim, i mi se preko njega ucijepljujemo u taj isti trojstveni život. Onda kad se ucijepimo u uskrsnuće, ucijepljujemo se u život koji nema zalaza i koji nema zaraze smrtnosti, čime smo kao istinska mladica potpuno pročišćeni.
Neka nas u ovom uskrsnom vremenu očisti i preobrazi upravo ta snaga Uskrsloga, da osjetimo strujanje njegova života u sebi, te da tako ucijepljeni u njegovo uskrsnuće možemo donijeti, kao njegove mladice, božanske plodove na ovome svijetu, koji će ujedno biti plodovi života vječnoga, jer će biti i plodovi njegove uskrsne snage u našem ljudskom životu. Amen.
