6. uskrsna nedjelja – B
Čovjek kao biće nije u sebi potpuno cjelovit i ostvaren. Rečeno drugim riječima, mogli bismo ustvrditi da nije savršen, te mu je potreban oslonac u životu. Takav oslonac traži u drugome pored sebe. Ali opet takav oslonac ne može biti bilo što, već ima svoje jasne obrise. Razvidno je svakome da takav oslonac mora biti nešto snažno, izuzetno i važno, stvarnost na koju može osloniti cijeli svoj život. Takav oslonac u koji se čovjek pouzdaje nije ništa drugo nego ljubav, te se nitko ne može osjetiti ispunjenim, sigurnim i ostvarenim ukoliko nije pronašao sigurnost i oslonac pouzdane ljubavi koja je kadra štititi ga, hraniti ga i hrabriti ga. Tražeći ljubav, čovjek pokazuje da nije dovoljno da sam ljubi, već da i bude ljubljen. Ljubavlju koju prima stječe novu snagu i životnu motivaciju, u sebi razvija nove razloge življenja. Rizik ove potrebe i ovog imperativa je u tome što ne ovisi samo o nama, nego ovisi i o drugoj osobi, a nekad ovisi isključivo o drugome. Da bismo zadovoljili ovu potrebu i imperativ biti ljubljen, kao ljudi sve činimo da zadobijemo ljubav druge osobe, pokazujemo joj pažnji i trudimo se ne izgubiti tu ljubav, jer ne možemo živjeti samo od svoje ljubavi, već u biti svoju dajemo da bismo primili uzdarje ljubavi.
Osim ovog imperativa koji u sebi nosimo, a koji ne ovisi o nama, nego ovisi o drugoj osobi, čovjek nosi i još jedan imperativ vezan uz ljubav. Svakome je, naime, jasno da kad se radi o ljubavi, ne bi to smjela biti bilo kakva ljubav. Ljubav ne bi smjela biti obična, ustajala, već bi morala biti uzvišena i savršena, uvijek veća nego što je bila. Nitko ne ljubi da bi ljubav prestala, već svatko ljubi želeći da njegova ljubav bude trajna. Nitko ne ljubi želeći sutra ljubiti manje i pliće, već ljubi želeći sutra imati više i dublje. Jer u protivnom, svakome bi i na prvi pogled bilo jasno da se ne bi moglo govoriti o ljubavi.
U današnjem evanđeoskom odlomku Isus odgovara na ovakve zahtjeve i imperative ljudske ljubavi. Točnije rečeno, on nudi svoju božansku ljubav kao istinski oslonac čovjeku, tvrdeći da samo u njemu možemo otkriti na radikalan i istinski način da smo ljubljeni, te time zadovoljiti prvi imperativ ljubavi, onaj o kojem govori naša potreba da budemo ljubljeni. Vrlo jasno Isus poziva apostole da shvate kako je njegov život i uskrsnuće izraz ljubavi. Ono je izliveno more ljubavi Božje u kojem su se okupali, kojim su se očistili i bili natopljeni, ali ne jer su sami otkrili to neizmjerno more, već zato što je on njih potražio i želio ih je svojom ljubavlju oprati. Zato im jasno daje do znanja da je njegova ljubav jedini mogući stabilni oslonac čovjeku, jer samo je njegova ljubav vječna. Tako samo Isus može zadovoljiti potrebu ljudsku da bude trajno i vječno ljubljen. Samo on joj može biti jamstvo jer su izvori njegove ljubavi u vječnoj ljubavi kojom se ljube on i Otac.
A ako je njegova ljubav vječna, onda je ona uvijek prethodila i prethodi čovjeku. On može odgovoriti na ljudski strah i upit koji svatko postavlja: Hoću li biti ljubljen? Hoću li pronaći pravu i trajnu ljubav? A kako nas je njegova ljubav prethodila ona je nedvojbena i neupitna, te čovjek može s pouzdanjem hoditi u život i kroz život svjestan da je ljubljen vječnom ljubavlju koja ga je prethodila i na koju se može bez daljnjega osloniti. Jer samo takva stabilna ljubav može u potpunosti zadovoljiti njega potraživanja i potrebe biti ljubljen. Ako nam ljubav druge osobe, premda slabe i ograničene, može toliko značiti, a kako tek onda mora značiti ljubav Božja, vječna, savršena i neizmjerna.
Zato Isusov poziv apostolima i svima nama: Ostanite u mojoj ljubavi, nije otrcan, već je duboko ukorijenjen u ljudsku stvarnost i potrebu ostvarenja u ljubavi. Svojom smrću on je čovjeku pokazao koliko ga je ljubio, a svojim uskrsnućem dao jamstvo da je njegova ljubav čvrsta i neslomiva, te da nadilazi okvire prostora i vremena, okvire ovozemnoga života koji je pritisnut i okovan smrću, te takva ljubav postaje jedina prava ponuda čovjeku.
Ne preostaje nam drugo, ako želimo zadovoljiti svoje imperative ljubavi, te se osjetiti ljubljeni neizmjernom ljubavlju, nego se prepustiti ovom Kristovu pozivu da ostanemo u njegovoj ljubavi, da bi nam iz toga mogao proizići i treći imperativ ljubavi, to jest imperativ da ljubimo druge kao što je on ljubio nas, čime ćemo svijetu pokazati da samo njegovi učenici i prijatelji. Prepoznajmo se stoga ljubljenima vječnom, božansko ljubavlju i ljubimo jedni druge kao što nas je poučio i primjerom pokazao Krist Gospodin, kojemu svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen.
