2. nedjelja kroz godinu – B
Jedan od važnih ciljeva svakoga čovjeka u današnje vrijeme je pohađati dobre škole i steći kvalitetnu izobrazbu. No dobra škola i kvalitetna izobrazba ne ovise toliko o tehničkim pomagalima i tehnološkim dostignućima, te niti o drugim sredstvima na raspolaganju učenika, koliko ovise o kvalitetnim učiteljima i nastavnicima. Jer stjecanje znanje i obrazovanje uopće nije kao neka robotika, pa učenici dođu s hardverom svoga mozga i netko im taj hardver napuni podatcima. Pitanje obrazovanja se ne mjeri niti završnom diplomom koja potvrđuje učenicima i studentima da su uspješno završili svoj studij, premda je pravni dokument koji potvrđuje da je netko priveo kraju svoje školovanje.
Kvalitetno obrazovanje ovisi prije svega o kvalitetnim učiteljima, nastavnicima i profesorima koji su kadri ne samo prenijeti znanje, već i uspostaviti dobru komunikaciju sa studentima. Jer ljudi su osobe, to jest bića ne samo sposobna za susret, već i potrebna susreta i kvalitetnoga odnosa kojim se uspostavlja suradnja i prenosi bit svakog obrazovnog sadržaja. Ako je odbojan onaj tko prenosi znanje, onda učenici neće biti zainteresirani usvajati s lakoćom sadržaje koje možda i vole. Ali ako je onaj tko prenosi znanje vrlo zanimljiv i uspijeva učenike privući svojim nastupom i stručnim poukama, bit će im zanimljivo i ono što manje vole. Jer učenici mogu otkriti dubinu znanja i osjećati se ispunjen nastavnim gradivom samo ako su učitelji kao prenositelji znanja sposobni oduševiti ih kao slušatelje, te ih stručno voditi i uvoditi u znanje.
Jer pravo ljudsko znanje nije samo hrpa informacija, već prije svega sposobnost dobrog razumijevanja i ispravnog zaključivanja. S time da je važna sastavnica dobroga zaključivanja sposobnost i spremnost duha, koja oslobađa intelektualne ljudske kapacitete. Biti učenik nije isto što biti poput hladnog računala ili umjetne inteligencije koju čovjek umjetno napuni podacima. Biti učenik znači biti potaknut stjecanju pravog životnog iskustva odnosa i zajedništva, topline i prijateljstva. Zato su važni učitelji, napose oni duhovni kojima je zadaća otvarati vrata znanja, ali ne na ljudski već na božanski način. Pogotovo u svijetu poput našeg današnjeg kada u društvu vlada velika pomama za prestižem i uspjehom, bez nastojanja oko razvijanja sposobnosti dubinskog razmišljanja i stvaranja kvalitetnih životnog odnosa.
U takvom kontekstu poslanje i zadaća učitelja je prilično ugrožena. Danas je učitelj samo netko tko poučava određeno ‘objektivno znanje’, ali ne uvodi u iskustvo života, vještinu promišljanja i uopće u otajstvo mudrosti koja nadilazi svako suhoparno i tehničko znanje. No duhovni učitelj koji jamči za znanje koje podiže dušu i za koje se treba oduševiti danas uopće nije tražen. A trebao bi biti jer vjerodostojno duhovno znanje je sposobno upravljati svakim drugim znanjem. Na žalost danas se teži obrnutom postupku, pa ono tehničko znanje guši svaki pokušaj da se pokaže važnost duhovnoga znanja. Ukoliko ga prihvaća, onda ga i instrumentalizira za zemaljske potrebe i probitke. A što se tiče učitelja i profesora, smatra se boljim onaj koji otvara put većoj zaradi i bržem uspjehu.
Ali to nije bio slučaj za svetoga Ivana Krstitelja i za njegove učenike. Iz ovog evanđeoskog odlomka jasno vidimo da je Ivanu bila poznata svjetovna logika po kojoj su učenici tražili svoje učitelje, te vidimo da on ne postupa prema tim kriterijima. On je imao svoje učenike, ali ih nije okupljao na temelju zemaljskih vrednota i probitaka, već ih je poučavao da iščekuju nebeska.
Ivan Krstitelj je bio duhovni učitelj koji je mogao oduševiti svoje učenike za ispravan životni izbor. Solidnim kreposnim odgojem poučio ih je da nije jedina vrijednost novac, već je prava vrijednost susret s Bogom poradi kojega se treba odricati mnogih stvari. Mjera kojom se procjenjuje dobroga učitelja i kojom se mjeri znanje za Ivana nije bio zemaljski uspjeh, već onaj nebeski koji dolazi po daru Božjemu. A koliko je neki učitelj uspio u prenošenju znanja i poučavanju životnih vrednota, mjeri se intenzitetom oduševljenja koje je potakao u srcima svojih učenika. Ivan je, doista, u srcima svojih učenika zapalio želju za istinom i susretom s Mesijom, te su oni s lakoćom pošli za Gospodinom kada je Ivan pokazao na njega kao na Jaganjca Božjega. Oduševljeno su pošli za Isusom vidjeti gdje stanuje i ostali su kod njega slušajući njegove pouke.
A učiteljsku vještinu koju je posjedovao sveti Ivan, naš Gospodin je imao i u većoj mjeri. On je dvojicu učenika koji su pošli za njim oduševio da o susreti s njime pričaju i drugima, pa je tako Andrija prenio svome bratu Petru. Na taj način su oduševljenje za novog učitelja i Mesiju prenosili i drugima koji su pošli za Isusom u istu školu. A on ih nije ostavljao na teorijama, već ih je kao iskusan Učitelj pozvao da se osvjedoče, da dođu i vide, te da nakon toga puni zanosa svjedoče što su doživjeli u susretu s njime. I mi kao kršćani pozvani smo slušati one koji nas potiču da stječemo intenzivno i radosno iskustvo s Kristom, našim učiteljem, te da nakon osobnog susreta svjedočimo sve što smo od njega primili, postajući putokazi koji svakoga usmjeravaju prema jedinstvenom tom Učitelju i Mesiji, našem Gospodinu Isusu.