5. nedjelja kroz godinu – B
U kratkom ulomku iz Markova Evanđelja ove 5. nedjelje kroz godinu čitamo nekoliko važnih detalja s početka Isusova javnog djelovanja u Kafarnaumu. Osim što je ozdravio Petrovu punicu i mnoge druge bolesnike, Isus je izagnao i mnoge zloduhe iz opsjednutih ljudi. Zanimljivo je kako potom Evanđelist izvještava da ‘nije dopustio zlodusima govoriti jer su ga znali’. No ova rečenica je vrlo zagonetna, premda znamo da Isus nije htio ljude zapljusnuti čudesima i svojom božanskom moći, već ih je htio privući žarom svoga propovijedanja i sjajem božanske istine. Ali u situaciji u kojoj je bio, nije mogao ne pomagati ljudima ozdravljajući bolesnike koje su mu donosili. I baš zato što znamo da su ljudi saznali da je čudotvorac, te su dolazili k njemu, čudi nas zašto je ‘zlodusima zabranio govoriti jer su ga znali’. To daje naslutiti da ga ljudi još uvijek nisu upoznali u onome što je on bio – Božji Sin, već su ga smatrali izuzetno moćnim čovjekom koji je u stanju činiti čuda. Uz to su znali da je učitelj – rabi, ali nisu dopirali do istine da je Božji Sin. Upravo tu istinu su o njemu znali zlodusi kojima je ‘stao na žulj’ jer ih je izgonio iz mnogih ljudi, pa je onda čudno zašto ne želi da oni govore o njemu to što znaju, a što običan čovjek tada još nije znao.
Upravo zato što je on došao među ljude da bi progovorio o sebi i Ocu koji ga je poslao, nije imao potrebu da zlodusi govore ni o njemu ni u njegovoj prisutnosti. Sa zlodusima doista nema rasprave, jer ono što oni imaju reći nikada nije iskreno i dobronamjerno. Oni mogu govoriti o Bogu, ali ne i svjedočiti o njemu. No u tom slučaju je ili isprazan ili zločest njihov govor, te Bogu takav govor s njihove strane ne treba. Vjerojatno oni ne bi pred njim ni mogli ni htjeli izravno govoriti protiv njega, ali bi zato na vrlo lukav način zbunjivali ljude koji su se okupljali oko njega. Zato Isus odbija bilo koju vrstu kontakta, razgovora ili zajedništva sa zlodusima, jer premda su ga poznavali, njima nije bio cilj da ga ljudi upoznaju, pa bi oni u spoznaju o njemu unosili sumnje i zablude.
No time što odbija komunikaciju sa zlodusima Isus i nama daje putokaz kako u životu ne nasjedati na naivnu komunikaciju s njima. Ako su zlodusi poznavali njega bolje nego što su ga poznavali ljudi, onda je sigurno da i nas poznaju bolje od ljudi. Ali kao što nisu voljeli njega, tako ne vole ni nas niti nam žele dobro. Međutim, da nas ne vole, ne govore nam otvoreno, već se lukavo prave prijateljima koji djeluju i govore u našem interesu. Prema nama hine ljubav i uzimaju nas ‘pod zaštitu da nas uvedu u istinu’, no daleko su oni od svake istine, a još manje od ljubavi. Jer i kad izgovore neku istinu, ne izgovore je u duhu onoga što je Bog izrekao i objavio, te takva istina poprima drugi prizvuk. U biti takvim obmanama i varkama nas zavode i u propast odvode. Kao što ni u Isusovu slučaju nisu otvoreno iznosili da ga mrze, tako ni nama ne otkrivaju do kraja svoje namjere, sve dok im se ne prepustimo do kraja, kada nam se već teško izvući iz njihovih kandža. Zato im Isus kategorički ne dopušta da govore, jer i kada ga priznaju Bogom i Sinom Božjim, to nije radi toga što im je stalo do Božje stvari, već to čine kao oni koji su bijesni i mrze sve što je Božje, a ne mogu ne priznati očite činjenice.
Unatoč Isusovu primjeru kategoričkog odbijanja komunikacije sa zlodusima, danas se u našem društvu, pod krinkom tolerancije različitih i različitosti, ljudi upuštaju u razgovor, a potom i nasjedaju savjetima koji dolaze od zloduha. Uvjeravajući sebe da ne smiju biti isključivima, već da trebaju sa svakim biti u dobrim odnosima, ljudi padaju pod utjecaj zabluda koje zbunjuju i ne dopuštaju jasan uvid u istinu. Naprotiv, zlodusi su sposobni napraviti takvu zbrku ideja da se čovjek u tome ne može više snaći, te iz dana u dan postaje sve sputaniji njihovim sponama. Najgore od svega što za sve to ima mnoštvo opravdanja, umjesto da jasno i kategorički odbaci bilo koju ponudu ili bilo koju razinu komunikacije s njima. Stoga samo danas u potpuno suprotnoj situaciji, da zbog pristajanja na tako laskavo zavođenje zloduha, čovjek više ne vjeruje Bogu i ne drži se njegova puta, već se daje zavesti ponudama tolikih samostalno biranih putova na kojima nema Boga. Zato mnogi ljudi ni danas nemaju ispravnu sliku svoga Boga, jer su dopustili da im Sotona pomiješa ideje, te isto tako ne prianjaju tako žarko uz njega i njegov nauk. Zlodusi danas mnoge ljude drže u ljudskom poimanju Boga, umjesto da Bogu dopuste da ih uvede u božansko poimanje čovjeka. I jer se čovjek uvjetovao i dao uvjeriti u pristup Bogu koji mu uvjetuju i serviraju zlodusi, ostaju bez pravoga zajedništva sa svojim Stvoriteljem.
No nas Isus poziva da ih kategorički udaljimo iz života, da on u nama izvrši djelo spasenja koje je došao izvršiti u svijetu. Pogotovo što nam je omogućio da više ne budemo robovi i kao zavedeni njihovim lažima i podmetanjima. Oslobodio nas je utjecaja njihove moći, kao što je liječio ljude svoga vremena, te nijednoga čovjeka ne mogu lako zavesti, ako prianja uz Gospodina. Važno je stoga držati se njega i njegova nauka o Bogu, jer ako imamo ispravno poimanje i pravi doživljaj Boga, zlodusi su nemoćni i ne mogu nam ništa. Tada nemamo potrebu slušati njihove zavodljive glasove i primamljive ponude koje vode u zlo i grijeh, već se odvažno oslobađamo svih njihovih zlih utjecaja i zle moći. Prihvatimo stoga pouku svoga Učitelja i udaljimo zloduhe iz svoga života slušajući pouke i navještaj o živomu Bogu kako nas je poučio on kao Sin Božji, jer je došao da posvuda propovijeda i da nas svojom riječju i životom uvodi u radost života vječnoga.