Treća uskrsna – B
Da nekom neupućenom čovjeku dademo kreditnu karticu s ne znam koliko velikom vrijednošću, ona je za nj, bez obzira na svotu koja je na računu, samo jedan obični komad plastike. Pa čak da dademo nekome tko se razumije u vrijednost kartice, ali ako mu ne kažemo šifru, to jest PIN broj, kojom će upravljati računom, ponovno bi bila neuporabiva i od nje ne bi bilo nikakve koristi. Takva bi vrijednost ostala zatvorena i neotkrivena, usprkos velikog pokrića koje može biti na računu.
Ova usporedba može poslužiti za opis apostola nakon Kristove muke, a potom i uskrsnuća koje im nije dopiralo do svijesti. Oni su, naime, bili tako zbunjeni i izgubljeni, te nisu znali što im je činiti i u što vjerovati, kako se postaviti. Imali su, doduše, pri ruci Sveto pismo, ali nisu imali snage čitati ga, ni razumijevanje protumačiti ga. U tom trenutku im se ukazuje uskrsli Gospodin, hrabri ih, tješi i tumači im Pisma. Samo zahvaljujući njemu i njegovu tumačenju oni shvaćaju ono što im nije bilo jasno. Samo s njime uče potom i sami tumačiti Pismo, jer im je on pokazao kao činjenicu ono što je pisalo i odnosilo se na nj. Uskrsli je dokazao istinitosti onoga što je najavljeno, te je tako Pismo u njihovim životima dobilo pravu vrijednost i dalo im novu snagu.
I ukoliko se Isus za svoga javnog djelovanja objavio apostolima kao učitelj, on je onda bez daljnjega bio učitelj Pisma. Bio je učitelj Pisma, ali ne kao neke teorije i isključivo razumsko-maralne spoznaje i ideja koje izviru iz njega, već je ukazao na bit Pisma. A bit se sastoji u tome da potvrđuje istinu o njemu, da ukazuje na njega, njegov dolazak, smrt i uskrsnuće. Nakon uskrsnuća otkrio im je upravo tu autentičnu bit Pisma ispunjenu u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Uskrsli Krist i njegovo uskrsnuće zato su ključ kojim se otključava Sveto pismo i ulazi u njegovo pravo razumijevanje. Samo je živi Krist pravi kriterij tumačenja Pisma, jer je on potvrda istinitosti Pisma. Isus je svojim uskrsnućem dao potvrdu istinitosti napisanoga, da bi poslije Pismo davalo potvrdu o njemu. Tako je apostolima otvorio oči i pamet da ga razumiju, da uđu u njegove dubine, te da od njih žive kao od neprocjenjivog bogatstva. U protivnom bi svetopisamski tekst bio bez smisla, života i značenja. Bez njega Pismo ne bi značilo ono što sada znači, niti bi govorilo ono što nam sada govori. Pismo bez vjere u Uskrsloga, tumača i jamca Pisma, ne bi imalo dosljednosti, pa ni istinskoga smisla. Bilo bi nedorečeno, nedostatno i neostvareno.
Poput apostola nakon muke i uskrsnuća Gospodinova, često smo i mi danas u nedoumici i izgubljeni. Nemamo sigurnosti života, poput njih koji nisu znali što reći nakon događaja velikog petka. Osjećamo se zbunjeno pred postojanjem i pred ostvarenjem, pred nadama i željama jer uslijed kojekakvih zbivanja i svakodnevnih obveza kao da nam svijet odnosi Gospodina, kao da ga ne spoznajemo jasno u sili njegova uskrsnuća. Najčešće stoga živimo bez da dotaknemo bit života, te ne treba mnogo da doživimo razočarenja. Poput apostola imamo pri ruci Pismo, ali Pismo samo po sebi nema snagu uvjeravanja, ako ne postoji ispravno čitanje i razumijevanje. Osim toga ako ne postoji dokaz da je istina to što je zapisano, to jest ako ne postoji vjera i živa svijest Kristova uskrsnuća, ono je obični beskorisni papir. Ali ako postoji živa svijest o Kristovu uskrsnuću, onda je ono od neprocjenjiva značaja kao vjerodostojno pismo napisano Duhom Očevim s mnogo ljubavi.
Neka nam Uskrsli, kao i apostolima, otvori pamet da razumijemo Pisma i neka nam pošalje svoje Obećanje – Duha, da se obučemo u silu odozgor kojom ćemo u ovome svijetu propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha, te svjedočiti snagu i značaj njegova uskrsnuća u čijem svjetlu i naš život zadobiva pravu vrijednost. Amen.
