6. uskrsna nedjelja – A
Svatko od nas je vjerojatno imao iskustvo nerazumijevanja s drugim ljudima, pa i onda kad nismo govorili stranim jezikom ili riječima koje traži uporabu rječnika stranih riječi ili specijaliziranih pojmova. Takvo iskustvo se potvrđuje kad se govori o najobičnijim temama kršćanske duhovnosti, ili kad govorimo o pojavama u društvu i Crkvi o kojima ljudi uglavnom imaju zaključke doneseni na temelju izvanjskog privida, nesposobni prodrijeti do biti stvari. I dok kad s nekim ljudima razgovaram imamo osjećaj da upijaju sve što kažemo i slijede nas u svemu što smo htjeli reći, ne tumačeći iskrivljeno ono što smo rekli, pa kad se i ne slažu, dotle s drugima imamo sasvim drukčije iskustvo. Štogod rekli imamo osjećaj da ne žele razumjeti što im govorimo, jer su slijepi za duhovnu dimenziju i nisu spremni za duhovni napor razumijevanja svoga sugovornika. Dok ima onih koji osjete i ono što se htjelo reći, a ostalo je neizrečeno, dotle drugi iskrivljuju i ono što je bilo oblikovano i izrečeno jasno i nedvosmisleno. Dok želite govoriti o božanskim temama bitnima za čovjeka, neki se uporno vraćaju na one ljudske, prizemljene i zemaljske teme, odbijajući stupiti u bilokakvo zajedništvo sa svojim sugovornikom, jer ne dijeli isto duhovno iskustvo.
U istoj se poteškoći našao i Gospodin Isus sa svojim apostolima, koji su, dok je on govorio, bili usredotočeni na se i na svoje tumačenje njegovih riječi. I dok su dijelili s njime posljednje dana njegova boravka na zemlji, bili su u strahu, zabrinuti što će biti od njih nakon njegova odlaska k Ocu. Zbog svog straha nisi imali dovoljno snage sagledati sve što im je govorio, to jest nisu imali dovoljno pribranosti slijediti njegovo izlaganje, pa su onda izvodili svoje zaključke, umjesto da prihvaćaju sadržaj njegove pouke. Vidljivost njihova pogleda bila je ograničena samo na zemaljsko iskustvo. Iz toga je bilo razvidno kako, ako nas ne povezuje isti Duh iznutra, teško možemo sadržajno i dobro komunicirati na vani. Ako u nama nije ista prisutnost i snaga Duha Božjega, onda je sasvim izvjesno kako ćemo pogriješiti razinu i tonalitet svoga sugovornika. Ako razgovaramo s nekim tko nije zainteresiran čuti Božju istinu, onda se ne moramo čuditi da on ne razumije niti naš ljudski jezik, te zanemaruje božansku istinu o čovjeku. Ako nas iznutra ne raspoložuje Duh Sveti čuti istinu Božju, onda ćemo kao ljudi ići prema svojim nahođenjima. Ako ne čujemo Božju riječ iz dubine srca, kako nam kuca, onda je nemoguće i razgovarati o nečemu što je pripušteno izvanjskoj proizvoljnosti. Ako su naša srca posvećena svjetovnim interesima, onda će nam izmaći bitna poruka Božja koja se tiče spasenja i našeg vjerničkog života u Bogu.
Zato u današnjem Evanđelju Isus govori o Duhu kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje. Naše ljudske oči su previše zastrte zemaljskim, te ne vide duhovno, a time niti Duha o kojemu Isus govori. Uskrsli Gospodin je razdoblje nakon uskrsnuća posvetio poučavajući svoje učenike i osposobljavajući ih da vide Duha i da ga upoznaju, kako bi mogli primiti izljev njegove punine i ostati trajno s njime povezani. A svi oni koji odbijaju upoznati nauk Gospodnji i njegovo djelo, odbijaju otvoriti oči kako bi vidjeli i upoznali Duha, čime sebi nanose neprocjenjivu štetu jer u svijetu ostaju bez moćnoga Branitelja, koji je dostupan i vidljiv, samo što treba pročistiti vid i pamet kako bi ga se vidjelo. Isto tako, kao što govori apostolima o tome kako će vidjeti Duha, istim riječima im govori o tome kako će vidjeti njega, za razliku od svijeta koji ga više neće vidjeti. Njegov proslavljeni lik im je bio dostupan očima vjere i duha, te su preko njega imali pristup u spoznaju i Oca i Duha, čime je on potvrdio kako je njegovim uskrsnućem smrtnom čovjeku moguće vidjeti besmrtnoga Boga, kako je ograničenom tjelesnom biću dano vidjeti neograničenog i nevidljivog Duha. Govoreći o svijetu koji ne može primiti Duha Svetoga Isus je mislio također na tolike ideologije i demagogije suvremenoga društva koje zvuče tako logične i uvjerljive, primamljive i ispravne, koje čak imaju u rukama vrlo „opipljivih“ argumenata u svoju korist, ali im nedostaje jedno kako bi sagledali stvarnost cjelovito, te promatrali svijet kršćanskim očima. U njima je prisutan samo svjetski duh, a nema ništa od Duha Božjega. Oni vide sve, ali previđaju značenje i veličinu duhovne stvarnosti u čovjeku. U takve se ubrajaju ideolozi i demagozi koji u posljednje vrijeme, dok se priprema pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, pozivajući se na dobro naroda, uporno pitaju samo jedno: Koliko će koštati Papin pohod Hrvatskoj? Kao da se radi o uludo bačenom novcu, kao da duhovno dobro jednog naroda ne zavrjeđuje duhovnu okrjepu i potporu na putu svoje povijesti.
Ali srećom, uvjeren sam kako naš vjernički puk promatra stvarnost života onim okom kojim vidi prisutnost Duha Svetoga i uskrsloga Gospodina u svojoj sredini, te je poslušan apostolima koji su primili tog Duha, kao i njihovim nasljednicima koji ga prenose. Vjerujem u budućnost našeg vjerničkog naroda koji pogledom vjere i duha postaje prethodnica i onima kojima nedostaje takav pogled. Neka nas Duh Sveti događajem Papina dolaska koji nam predstoji, učvrsti u vjeri kako bismo mogli biti trajno i sve više zajedno u Kristu, koji nas kao Uskrsli poziva ostanemo u njemu i ljubavi njegovoj i Očevoj, kako bismo prispjeli u puninu života.