2. nedjelja došašća – C
U današnjem evanđeoskom odlomku sveti Luka opisuje početak djelovanja svetog Ivana Krstitelje koji je počeo pripravljati narod za Gospodinov dolazak. Sve što je činio bilo je u duhu starozavjetnih smjernica koje su ostavili proroci kad su prenosili Božje riječi narodu. Upravo su proroci razumijevali bit poruke i na njoj inzistirali, jer se je narod lako povodio za polovičnim rješenjima koja nisu bila pravi odgovor na zahtjeve Božje i potrebe naroda. I dok je narod uvijek tražio neke vanjske neprijatelje i protivnike protiv kojih se htio boriti, proroci su isticali da je upravo narod najveći neprijatelj samom sebi. Dok je većina naroda bila uvjerena da su politički vođe krivci za stanje naroda, proroci su se rijetko služili takvom retorikom. Pogotovo što nikada nisu smatrali da je rješenje u eliminiranju zamišljenih ili izmišljenih vanjskih neprijatelja, već u posvemašnjoj vjernosti samoga naroda svome Bogu.
Tako se i u ovome odlomku spominju politički vođe i upravitelji država koji su vladali u trenutku kada nastupa sveti Ivan Krstitelj, ali njegova riječ nije bila niti protiv cara Tiberija, niti protiv upravitelja Judeje Poncija Pilata, kao što nije bila niti protiv tadašnjih lokalnih vladara Heroda, Filipa i Lizanije. Ta činjenica je jako zanimljiva, jer je na njihov račun mogao koješta reći, a narod bi ga slavio poradi hrabrosti i odvažnosti da ih proziva, te bi se lažno tješio da je time siguran i zaštićen jer ima prave i odvažne proroke na čelu. A Ivan je bio istinski prorok koji ne bi napravio toliki previd da na krivu adresu upravlja poruku. Ne bi propustio odaslati poruku političkom vrhu da mu je kao proroku poslanje bilo da procjenjuje njihove političke odluke i odgovornost u tom trenutku. Da je mislio da mu je to poslanje, ne bi propustio pozvati narod u političku borbu protiv okupatorske vlasti. Naprotiv, njegovo temeljno poslanje je bilo da narodu navijesti Boga, to jest da onima koji ga žele čuti pomogne da shvate bitnu Božju poruku. A ta poruka je bila poziv narodu na obraćenje, a ne na obraćenje političkih vođa. To je bio poziv na borbu protiv grijeha, a ne na borbu protiv rimske okupacijske vlasti. A što je to sveti Ivan zaželio i na što je pripremao svoj narod? A svom narodu je želio da se drži puta Gospodnjega i da uvijek bolje i više pripravlja put svome Gospodinu u srcu, kao što su tu u stoljećima prije njega činili proroci naroda Izraelova. Samo je to ključ stabilnosti i budućnosti jednog naroda. Ivan je dobro znao da je poruku Božju bolje uputiti svom narodu, nego dijeliti lekcije nekome drugom. Jer Božja poruka je ponajprije za srca onih koji su otvoreni slušati Boga, a ne za neke druge ili treće, kako mi to često znamo činiti.
Zato je i došašće takvo vrijeme koje poziva nas na obraćenje, na pripravljanje puta Gospodinu u našem životu i srcu, jer bit proročke poruke je u tome da se svatko pripravi na susret s Gospodinom. Kao pravi prorok sveti je Ivan pozivao svoj puk da se priprave gledati Boga, te da iz svog života izbace sve ono što ih sprječava u tom blaženom pogledu od kojega se živi. Jer Bog se ne želi nikome skriti, ali, na žalost, nama ljudima je dovoljna i malo neravnoga puta i već nam pogled izgubi onoga koga bismo trebali vidjeti i promatrati netremice. Tako nam se Bog može ‘skriti’ i nećemo ga vidjeti bilo da smo negdje u rupi ili iza brda, bilo da smo iza krivine ili iza neke prepreke. U tom smislu se razumiju proročke riječi citirane u današnjem Evanđelju: “Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.”
Neka nam druga nedjelja došašća posluži da otklonimo zapreke s očiju ili izvanjske zapreke koje uvjetuju naše ljudsko stanje ili naše okruženje, jer cilj našega života je vidjeti spasenje Božje. Bilo jedno bilo drugo može se ispriječiti ispred nas da ne vidimo Boga koji nam dolazi. Zapreke onemogućuju vidjeti ga, pa se može dogoditi da prođe i vrlo blizu, a da ga ne uočimo, ne osjetimo i ne vidimo, jer smo svoju pozornost posvetili nečem drugom. Najžurnija je stoga stvar otkloniti sve zapreke koje smo mi sebi ‘navukli’, pa od njih ne vidimo što se događa oko nas. Otvorimo svoja srca putu Božjemu i Božjoj riječi i pripremajmo se vidjeti spasenje Božje koje nam dolazi u Isusu našem spasitelju. Ne dajmo da nam društvene pojave i događaji smute i odvrate od našeg poslanja. Bez obzira kako drugi živjeli, nama je vidjeti spasenje Božje, jer nam pogled na Boga donosi istinski mir i sreću. No da bi smo vidjeli Boga, odstraniti nam je iz svoga života sve krivudavo, neravno i hrapavo, jer to je naš temeljni životni problem, a ne oni izvanjski društveni problemi koji odvraćaju naš pogled od bitnog cilja koji se sastoji u punom zajedništvu s Gospodinom. Neka nas u tom nastojanju potakne sveti Ivan Krstitelj, Gospodinov Preteča, koji je proročkim duhom vrlo jasno navijestio svom narodu Božju blizinu, te ga zdušno pozivao da je ne previdi i ne propusti površnim životom.