Užurbani poštari danas sve rjeđe
zastaju pred pretincima
donoseći pisma i pošiljke.
Sve rjeđe zvone tražeći potpise
o preuzetim vrijednosnicama
i preporučenim pismima.
Jer većina naših pisama
odavno već ne stiže
na adresu ulice i kućnog broja,
nego, prije svega, na elektroničku.
Neki revni nevidljivi poštari
na njoj nam isporučuju poštu
isti čas nakon slanja.
Uredno nam je isporuče,
bez obzira gdje mi bili,
jer ne trebamo biti doma
kako bismo je pročitali.
S bilo kojeg mjesta se možemo
preseliti u virtualni svijet
čarobnom napravom koja nas
‘ulogira’ na novu adresu,
u čijim pretincima su dostupne
sva elektroničke pošiljke.
Shodno ovome bilo bi poželjno
imati i duhovnu adresu,
i da se na nju često spajamo,
te da na njoj duže boravimo.
Preko nje nam se nudi
ona nevidljiva komunikacija
Božje Riječi i Pisma.
Kako bismo se spojili na nju,
ne treba ni mobitel ni računalo,
nego malo vjere i čisto srce.
A nakon toga Gospodnja je briga
da nam napuni pretince
najljepšim pismima
ispisanim vlastoručno
Prstom svoje Ljubavi.
Zato bi bilo poželjno
da nam duhovna adresa
postane ono pravo prebivalište.
